Vremena se mijenjaju, istina je, ali zakonitosti jednog (i) sporta ostaju. Prije 20 godina Slaven Bilić je na valu opće javne podrške postao izbornik A reprezentacije. Odmah je učinio ono što se od njega očekivalo, a to je pomlađivanje selekcije uz promjenu energije te drugačiju dinamiku funkcioniranja Vatrenog tabora. Na terenu i izvan njega...

Drugu eru kao izbornik Bilić je započeo na drugačiji način. Preuzeo je selekciju od trofejnog izbornika, Zlatka Dalića, te je odabrao put svojevrsnog kadrovskog kontinuiteta. Točno je da je Dalić obavio određenu generacijsku promjenu, ali je točno i sljedeće - ta grupa je nakon bronce u Kataru 2022. upisala ispadanje u skupini Eura 2024., a ljetos je na SP-u ispala u prvom kup dvoboju.

Drugačija strategija

Ono što smo očekivali od početka drugog izborničkog ciklusa Slavena Bilića jest ipak više odlučnosti u izborima za Ligu nacija. To bi prije svega značilo jasan osjećaj nove energije Vatrenih. U tom kontekstu nisu (samo) presudni dobni okviri, nego polet novih snaga, koje će time napuniti novom energijom standardne aktere. Liga nacija ima okvir natjecateljske priče. Bilić je, sukladno prvom javnom nastupu, najavio da će se fokusirati na veliki rezultat na Euru 2028. To bi trebao biti strateški cilj drugog mu ciklusa. Optimalna startna priprema tog puta je upravo Liga nacija, šest jakih provjera kao filter za kvalifikacije u idućoj godini.

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Bilić je odabrao ovaj put drugačiju strategiju, dijelom tumačeći kako je četverostruki program rujanskog turnusa Lige nacija zahtijevao poziv svih dosad uključenih. U prvoj utakmici Hrvatska je pobijedila u Češkoj, ali igrom je bila neuvjerljiva. U drugoj utakmici u Španjolskoj ta je igra bila još neuvjerljivija, što je razumljivo sukladno snazi suparnika, te je pridonijela neugodnom porazu. Kako se nastup u LN definirao kao natjecateljska ambicija, a u tom smislu Bilić Englesku kod kuće javno označio kao ključnu utakmicu, okruženje od Vatrenih očekuje pobjedu. Izostanak iste već bi upalio motore negative. Tri dana kasnije domaći susret sa Španjolskom, iz više razloga (pritisak javnosti, umor igrača, snaga suparnika) nametnuo bi se kao svojevrsna muka...
Bi li bilo bolje, ili logičnije, da je Bilić tih šest utakmica LN iskoristio da renovira kadar i prije svega započne stvaranjem igre koja bi svoj "trenutak" trebala imati u lipnju 2028.? Oni koji tvrde da reprezentacija uvijek mora imati maksimalni natjecateljski naboj, ili kako izbornik kaže, trebaju igrati uvijek najbolji neovisno o godinama, nisu u krivu. No, taj okvir, natjecateljski maksimum i najbolji igrači, trebaju se dogoditi na Euru. Do tada se ti (pred)uvjeti za željeni iskorak stvaraju.

Tuchelova taktika

Ako se smatra da se može i mora više, onda je logično da se nešto unutar reprezentacije mora mijenjati, poboljšati. Što ne znači a priori kako se pod promjenama misli promocija (pre)mladih igrača. Izbornik je taj koji mora procijeniti koje su to promjene moguće i na kojima treba inzistirati. Na tezu "kako trenutačno nema boljih" bilo bi logično odgovoriti kako je poanta upravo u tome da struka mora imati viziju i procjenu koji su to akteri koji će biti dovoljno bolji da za nešto više od godinu i pol mogu iskoračiti na EP-u.

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Kako god bilo, u subotu na Rujevici Vatrene čeka super zahtjevan dvoboj. Reprezentacija je svakako oslabljena za njoj i te kako važnu navijačku podršku. Na Rujevici će Engleska igrati "svoj" nogomet. To znači da će biti proaktivna, nametati posjed i koristiti svoje faktore prevage. Oni se odnose na čvrstinu i kompaktnost formacije, na hitrinu igrača, opciji da budu opasni po boku (brza krila), a istodobno moćni kroz središnjicu. Tuchelova taktika jest da širi suparničke linije, pa ako prodor po boku ne uspije, tada se kroz otvorene rupe u sredini ubacuju opasni igrači završnice, kao Bellingham. Kane se u pravilu spušta na "desetku" i izvlači braniče, iza čijih se leđa ubacuju ofenzivni vezni.

Potrebna uvjerljivost

Hrvatska je, u ovakvom sastavu i realnostima svojih vrlina, najbolje uvijek djelovala kada je bila u srednjem bloku, s više veznih igrača. Krila koja mogu stvarati jedan na jedan praktično nemamo. Ako su krila, kao u Sevilli (Perišić, Marco Pašalić) fokusirana na obrambenu akciju, tada su još limitiranija u igri prema naprijed. Istodobno, ako u srednjem redu nemamo igrače koji s kombinatorikom stvaraju akcije, odnosno prilagođavaju ritam igre onoj razini koja odgovara sporijoj momčadi, tada pogotovo naša posljednja linija ulazi u tilt. Srljati u otvoreno natrčavanje protiv Engleza, koji su već dva Eura za redom finalisti i dva od posljednja tri SP-a polufinalisti, nije uputno.

Koliko god rezultat uvijek bio važan, za Hrvatsku je najpotrebnije da igrom oda uvjerljivost, s kojom će se živjeti do trenutka kada momčad bude spremnija da tom igrom krene po željeni rezultat. Najgore od svega bi bilo da u ovom turniru rezultati budu negativni, da igra nije u napredovanju, a da na planu nove energije i pristupa imamo stand by...