U jednom Bilić sigurno može preskočiti Dalića, a ponovi li svoju priču, Hrvatska će biti svjetski hit

Slaven Bilić u prvom je mandatu na klupi Vatrenih osvojio 64,62 posto bodova i gotovo je nemoguće da to ponovi, a ako uspije, bit će to fantastičan domet koji će daleko nadmašiti prethodni i značiti da Hrvatska i s njim ponovno ruši velikane te ispisuje povijest.

Puno se toga od tada promijenilo u reprezentaciji i svjetskom nogometu, jedna od činjenica je i Liga nacija koja donosi jake i teške utakmice, a malo je prijateljskih. Iako je i Slaven, pogotovo u prve dvije godine izborničkog ciklusa, pobjeđivao Englesku i Njemačku, na njegovoj je listi odigranih utakmica podosta "malih" i "srednjih" protivnika, što zbog sustava kvalifikacija koji je donosio u skupini više suparnika, što zbog prijateljskih ogleda s ekipama poput Moldavije, Katara, Lihtenštajna, Estonije... Što je, dakako, pridonijelo takvom skoru.

Potpisom ugovora Bilić pristaje na stvarnost koja kaže: Češka, Španjolska, Engleska, Španjolska, Češka, Engleska, pa nastavak Lige nacija ili kvalifikacije za Euro, čiji će ždrijeb tek biti napravljen. Zlatko Dalić imao je monumentalnih osam i pol godina, finale i broncu sa Svjetskog prvenstva, finale Lige nacija, četvrtfinale Lige nacija, glatke plasmane na svako veliko natjecanje, podigao je letvicu do neba i vjerojatno nitko od Bilića ne očekuje da to reprizira. Dalić se redovno tukao s najjačim reprezentacijama, dobivao Argentinu, Englesku, Francusku, Portugal, Španjolsku, Brazil... ali i gubio. Njegov skor u 111 nastupa je 57 pobjeda, 26 remija i 28 poraza, što je 51,35 posto, no četiri od tih 26 remija zapravo su bile najveće pobjede, samo se tako ne pišu, jer izborene su udarcima s bijele točke protiv Danske, Rusije, Japana i Brazila.

JOSE BRETON Nurphoto Via Afp

U takvom sustavu natjecanja, s toliko sudara s divovima, imati gotovo 65 posto bodova kao što je Bilić imao kad je gotovo trećinu dvoboja igrao prijateljskih, u svojih prvih šest godina, bio bi svjetski pothvat. Čudo. Međutim, bude li uspješan, Bilić ima velike šanse preskočiti Dalića po broju utakmica koje će voditi. U 2026. Vatreni će imati 14 nastupa, u Dalićevu opusu prosjek je 13 po sezoni, ali tu je uključeno i doba covida, dakle Biliću treba 47 susreta da ga nadmaši, pa to su manje od četiri godine. Potvrdi li svoj trenerski ugled i zadovolji li afinitete i apetite navijača i javnosti, već prije Svjetskog prvenstva 2030. trebao bi imati više od 111 vođenih susreta Vatrenih. Ako u prve dvije godine bude sve dobro, ne vidimo razlog da ne nastavi i do spomenute 2030.

Slaven Bilić se vraća na klupu s golemim entuzijazmom, svjestan je visoko podignutih kriterija i da oni neće biti u percepciji ljudi spušteni bitno niže samo zato što se reprezentacija dijelom mijenja i što nema Zlatka Dalića. Kad je Hrvatska u pitanju, priznaje se jedino ozbiljan rezultat. No, isto tako, svi moraju biti svjesni da su Vatreni dvadeset godina išli na motor Luke Modrića, da je Dalić uzeo posloženu momčad koja je dugo rasla zajedno, čije je temelje postavio Bilić, a kasniji izbornici je nadograđivali te je u Rusiji doživjela vrhunac, a u Kataru nosila priču za potvrdu vitalnosti i kvalitete hrvatskog nogometa. U međuvremenu heroji su odlazili jedan za drugim, pa iako nisu svi otišli, za razliku od Dalića, koji je naslijedio gotovu ekipu, Bilić nema takvu sreću. Premda mu je Zlatko ostavio kvalitetan kostur postave, Hrvatska je ipak u tranziciji, na pojedinim pozicijama treba pronaći prva rješenja, ali, što je također superbitno – posložiti hijerarhiju koja će biti prirodna i funkcionirati.

Slaven Bilić

ZAC GOODWIN/PA IMAGES/PROFIMEDIA Zac Goodwin/pa Images/profimedia

Bilić je to već jednom radio, tada je imao bolji skor u pojedinačnim utakmicama nego domet na velikim natjecanjima, premda četvrtfinale Eura ne treba zanemariti, sada nitko nema pravo očekivati da će jednako redovno pobjeđivati jer pred njim su brojne utakmice s elitom, ali s kakvim se god izazovima Hrvatska susretala, i iako nitko od izbornika ne može tražiti medalje, mi ne bismo bili mi, naš nogometni gen ne bi bio naš nogometni gen kad se ne bismo nadali vrlo značajnim uspjesima. To, vjerujemo, vrijedi i za Bilića jer on nije došao za izbornika s gotovo 58 godina da bi si dizao ime kao trener, nego da bi napravio nešto s čime ćemo svi biti ponosni. Plasman na Euro 2028. godine osnovni je zadatak, ostanak u A Ligi nacija logičan je cilj, a vidjet će se može li Hrvatska više od toga.

Vatreni su imali samo trojicu dugovječnih izbornika, a svi su svoje najbolje rezultate napravili u prvim ciklusima, što im je dalo kredit da zadrže kontinuitet: Ćiro Blažević na Euru 1996. godine te potom na SP-u 1998. godine, Slaven Bilić na Euru 2008. i Zlatko Dalić na SP-u 2018. godine. Nekako nam idu godine koje završavaju s osam. Nismo još imali slabiji rezultat od četvrtfinala. Pa neka to bude prva meta za Euro 2028. godine.