"Ovo nije zatvoreni krug", glasi možda i ključna rečenica Slavena Bilića, izgovorena na prvom okupljanju svoje nove-stare reprezentacije, kojom je najbolje objasnio najveću, sistemsku promjenu koja se dogodila nakon odlaska Zlatka Dalića.

Lovro Majer je konkretan dokaz toj tezi: prije samo dva tjedna bio je na pretpozivu, promijenio je sredinu, počeo igrati, nazvao izbornika i poručio mu "šefe, sada sam sretan, sada sam pravi, nemojte me zaboraviti“, a Bilić ga je gotovo ekspresno priključio momčadi.

- Svašta se može dogoditi u 15 dana, njegov status se značajno poboljšao. Igrači svojim igrama mogu zaslužiti mjesto - objasnio je Bilić.

Za ilustraciju, samo četiri mjeseca ranije iz istih prostorija stizala je suprotna definicija reprezentacije...

- Reprezentacija nije trenutak, trenutačno stanje. Ja gledam dvije godine ciklus i vodim se devet godina time. To mi je donijelo medalje - govorio je Dalić 18. svibnja, kada je objavljivao momčad za Svjetsko prvenstvo.

Nije, doduše, ovdje poanta dokazivati da je jedan model ispravan, a drugi pogrešan. Dalić je konačno kontinuitetom izgradio najuspješniju eru hrvatskog nogometa i njegovo povjerenje prema igračima koji su godinama nosili reprezentaciju imalo je jasnu logiku. Ali je zanimljivo koliko je Bilić već prvim popisom pomaknuo granice.

Jer, ako je Majer konkretan, Dion Drena Beljo je egzemplaran primjer Bilićeve doktrine. Kada je Dalić, naime, u svibnju slagao popis za Mundijal, Beljo je iza sebe imao sezonu kakvu je u HNL-u od hrvatske samostalnosti odigrao samo Eduardo da Silva: Zabio je 31 prvenstveni pogodak, pridodao pet europskih, dakle 36 u ligi i Europi, ali završio je na pretpozivu. Dalić mu je javno čestitao, nazvao njegov učinak fantastičnim, ali objasnio da su Kramarić i Budimir neupitni, da Musa igra sjajno u MLS-u, a Matanović u Bundesligi i Europi.

- Jaka konkurencija - glasilo je objašnjenje.

Četiri mjeseca poslije, Beljo je na prvom Bilićevu popisu. I nije pritom riječ o tome da je novi izbornik nekoga uklonio kako bi njemu napravio mjesto. Ne, Bilić je zadržao Kramarića, Budimira, Musu i Matanovića, ali je postojećem krugu dodao Belju i Ivanovića, dakle proširio je konkurenciju.

- Želim im poručiti da se bore i da mjesta ima, ali da je sve na njima. Ne želim ih hraniti batinom, već mrkvom - rekao je u jednom neslužbenom razgovoru.

A Beljine brojke u međuvremenu postale su još ekstremnije: 47 pogodaka u 56 nastupa u HNL-u i euro-nastupima u sezonu i kusur. Simbolično je, ujedno, da je upravo Bilić zapravo prvi dao pravu šansu Eduardu, a sada, eto, i Belji. Naravno da ne možemo ocjenjivati karijeru, jasno je da Duduove brojke u Vatrenima tek treba doseći, a ujedno HNL, Bundesliga, La Liga, Eredivisie i MLS nisu ista kategorija i bilo bi površno samo zbrojiti golove i iz toga sastavljati reprezentativnu hijerarhiju. Međutim, na istoj vremenskoj crti, od početka prošle sezone do danas, Beljo ima 47 prvenstvenih i europskih pogodaka.

Petar Musa, koji ne igra UEFA natjecanja, u dvije MLS sezone ima 37 ligaških. Ante Budimir zabio je 22 u La Ligi, Igor Matanović 18 u Bundesligi i Europi, Andrej Kramarić 14, Franjo Ivanović devet kroz portugalsko i francusko prvenstvo te Europu. Dalićeva reprezentacija posljednjih je godina funkcionirala poput kluba. Status se dugo stjecao, ali se teško gubio; kontinuitet je gotovo uvijek imao veću vrijednost od trenutačnog vala forme.

Debitanti i povratnici

Bilićev prvi potez sugerira drukčiju dinamiku: postoji jezgra, postoje Modrić, Kovačić, Perišić, Gvardiol i ostali nositelji, ali oko njih više nema hermetički zatvorenog kruga. Bilić je, primjerice, otvorio HNL, neke je donedavno ispalima spustio ljestve povratke, neke je rehablitirao, a ujedno je i onima koji trenutačno nisu "unutra" jasno dao do znanja da je donedavno hermetički zatvorena vrata odlučio odškrinuti. Bilić je već prilikom objave prvog popisa sam nacrtao i sljedeći krug kandidata.

Spomenuo je Hajdukov dvojac Michele Šego - Marin Šotiček, Portsmouthova Adriana Segečića i mladog veznjaka Panathinaikosa Adriana Jagušića, dok se uoči njegova prvog popisa ozbiljno razmatralo i hajdukovca Šimuna Hrgovića, upravo zbog kroničnog manjka prirodnih rješenja na lijevom boku. Tu je i Borna Sosa, kojemu povratak u Bundesligu može ponovno otvoriti reprezentativnu priču čim uhvati kontinuitet. Toni Fruk i Luka Stojković još su bliže: njih je Bilić već stavio na pretpoziv.

Drugim riječima, Bilićeva je poruka jasna: ne moraš čekati dvije godine, ponekad je, eto, dovoljno i - 15 dana.