Bilić je pogodio, ali Vatreni je na toj poziciji vjerojatno odigrao prvu i zadnju utakmicu u karijeri

Slaven Bilić to je zamislio kao svojevrsni 4-2-3-1, koji u fazi obrane, kad Englezi malo pojačaju gas, prelazi u formaciju s petoricom igrača u obrani. S jednim igračem na specijalnom zadatku. Nikola Vlašić, kapetan Torina koji je 4. listopada proslavio 29. rođendan, bio je zadužen za pokrivanje lijevog boka. Krilo u napadu, bek u obrani ili, kako to lijepo kažu Englezi, wing-back. Prvi put u karijeri koja je na profesionalnoj seniorskoj razini počela prije više od 12 godina.

- Šef mi je došao i pitao me, rekao da ima tu ideju, budući da nema Ivana Perišića i Kristijana Jakića. Rekao sam, bilo što, pokušat ću to odigrati, dati sve od sebe. Je da mi je prvi put u životu i, iskreno, da me netko pitao prije pet-šest godina da to igram, odgovorio bih mu "ne mogu", ali sada s godinama, iskustvom i igranjem u Italiji već četiri-pet godina, mislim da malo bolje taktički razumijem nogomet. I mislim da je to bila solidna predstava - pričao je Vlašić u kamere nakon poraza na Wembleyju.

Nije Bilić pogriješio što je Vlašića stavio za obrambenog pomoćnika Jošku Gvardiolu na lijevoj strani, iako je osigurač u 24. minuti ipak pregorio. Harry Kane se izvukao u sredinu, s 30-ak metara odigrao krasnu dijagonalu na desnu stranu prema Judeu Bellinghamu kojem je Vlašić dao previše prostora. Bilo je kobno, majstor iz Real Madrida takve situacije u pravilu koristi, a iskoristio je i ovu. Nije čekao, već iz voleja vratio na peterac, lopta je prvo prošla kroz noge Vlašiću, potom i Gvardiolu, a spremni Morgan Rogers iz blizine je matirao Dominika Livakovića.

Gol koji je utakmicu odveo na engleski mlin, ali nije presudio jer je Petar Sučić uspio izjednačiti pa je ključan bio pogodak Kanea s bijele točke. Osim tog propusta teško je Vlašiću išta previše zamjeriti. Disciplinirano se vraćao u obranu, odradio defenzivni dio koliko može (i zna), pomagao u zatvaranju tog vrlo opasnog dijela travnjaka. A pritom nije zanemario ni ofenzivu. Probijao je Vlašić po toj strani, sudjelovao u kombinatorici (33 od 35 točnih dodavanja, 25 od 27 na suparničkoj polovici), a imao je i jednu odličnu situaciju za pogodak. U 82. se izborio za pucačku poziciju, tukao ljevicom, pokoji centimetar dijelio je Hrvatsku od gola koji bi joj u hramu nogometa vjerojatno osigurao remi.

Zbog reakcije uoči prvog vodstva Tri lava, teško je Vlašićevu igru kititi hvalospjevima, no maknemo li taj detalj na stranu, izbornikova odluka da ga stavi na posebnu poziciju bila je dobro promišljena i učinkovita. Hrvatska je na toj strani preko Vlašića imala energiju od početka do kraja susreta, a njegovo pozicioniranje uz aut-liniju bilo je odlična ideja i zbog toga što se Martin Baturina mogao više približiti sredini travnjaka i češće se družiti s loptom. Oslobađanje većeg manevarskog prostora za 23-godišnjeg majstora iz Coma i mora biti jedna od Bilićevih primarnih zadaća jer on je danas najposebniji igrač kojeg ima u kadru.

Je li ova varijanta s Vlašićem kao lijevim wing-backom opcija koju bi izbornik Bilić u budućnosti mogao češće koristiti? Ne bismo se baš kladili. U Londonu nije razočarao, ali to definitivno nije pozicija na kojoj može dati najviše, a veliko je pitanje i kad će formacija kakvu je Bilić suprotstavio kolegi Thomasu Tuchelu ponovno doći na red.

Pripremio se hrvatski kormilar pomno za Englesku, naglasak nakon onih stravičnih riječkih 0:7 stavio na defenzivu i kroćenje opasnih otočkih vedeta. Nakon Londona više se mora okrenuti napadačkoj igri jer u nedjelju slijedi Češka, pa u ožujku najvjerojatnije netko iz drugog razreda Lige nacija u play-offu, potom u kvalifikacijama za Euro 2028. više sudara s momčadima koje kvalitetom nisu na razini Vatrenih.

Potreba za wing-backom će nestati, ali to za Vlašića nije loša vijest. Već dugo je nekako u sjeni, često se čuju i kritike kako bi netko drugi trebao dobiti priliku umjesto njega, ali sve te sumnje Vlašić uporno odbacuje svojim predstavama na travnjaku. Sjetimo se, bio je i neočekivani džoker Zlatka Dalića u šesnaestini finala Svjetskog prvenstva protiv Portugala kad je također odradio 90 minuta (u drugoj minuti nadoknade zamijenio ga je Gvardiol) i to na visokoj razini.

Kad god ga izbornici trebaju, na kojoj god poziciji, Vlašić isporučuje. U Londonu je postao 22. reprezentativac sa 70 i više nastupa za Hrvatsku, a u svibnju 2027. obilježit će deset godina od svog vatrenog debija koji mu je protiv Meksika omogućio tadašnji izbornik Ante Čačić. S obzirom na fizičku moć i neupitno nogometno znanje, nema sumnje da će zakoračiti i u drugo desetljeće u najdražem dresu. Ako treba i kao wing-back, ali, nadamo se, neće trebati...