Maksimir gori od slavlja: BBB obilježili 40 godina uz pjesmu i koreografiju

Nekoliko sati prije početka utakmice neki su kafići u okolici stadiona u Maksimiru već bili u navijačkom "štihu". Pjevale su se Dinamove pjesme, "runda" je stizala "rundu" i konobari su u utorak kasno popodne i predvečer u tim lokalima napravili zanimljivu kilometražu. Raspoloženje je bilo izvrsno, pobjedničko i šampionsko, ali i slavljeničko. Jer, većina tih veselih "dinamovaca" dio su svog života proveli na sjeveru (istina, u nekim se godinama žestoko navijalo i s juga, kao i s istoka), proslava 40. godišnjice službenog postojanja Bad Blue Boysa (17. kolovoza) pobudila je brojna sjećanja i nostalgične priče i tek nakon dvije-tri "runde" danas stari dečki shvatili su kako vrijeme leti i kako su ti doživljaji iz mladosti pospremljeni u najljepše ladice uspomena...

RONALD GORSIC Cropix

- Bio sam u Ateni 1985. godine, na finalu košarkaškog Kupa prvaka. Mi smo kao navijači pokorili Atenu, a Cibona je "pregazila" Real i donijela prvi naslov europskog prvaka u Zagreb. Bilo je to do tada naše najmasovnije gostovanje, BBB još nisu službeno postojali, ali nas nekoliko tisuća u grčkoj prijestolnici bili smo zapravo preteča BBB. I prošao sam sve maksimirske tribine u navijačkom životu, bio sam na bezbroj gostovanja, a zadnjih sam, umirovljeničkih godina, dakako, na zapadu. Ali, u srcu i duši zauvijek ću biti BBB, venama mi teče plava krv i silno sam sretan što je grupa proslavila četiri desetljeća, to je velika stvar za sve nas prave "dinamovce" I imam još samo jednu želju: ulazak u Ligu prvaka i da igramo u gostima kod Barcelone! Gostovanje na Nou Campu bilo bi moje posljednje gostovanje s Dinamom, sanjam taj scenarij – rekao nam je Mislav, koji je prije dva mjeseca proslavio 70 godina i ne propušta ni jednu Dinamovu utakmicu na Maksimiru.

Iako su se dva sata prije dvoboja sivi oblaci nadvili nad gradom, ne vjerujemo da je netko odustao od dolaska na stadion. Kiše nije bilo do početka utakmice, ali je lagani vjetrić bio željeno osvježenje, dobro se ozračje iz obližnjih kafića preselilo sve bliže stadionu, u fan zoni odrađeno je "zagrijavanje" za veliku utakmicu.

Maksimirske su tribine bile dobro popunjene, praznih je sjedalica bilo samo na gornjem dijelu sjeverne tribine. Uz, dakako, iznimku gotovo praznoga juga (ruševnu tribinu istok nećemo ni spominjati), na kojem je bilo 220 Norvežana, koji su doputovali iz Stavangera maštajući o uspjehu svoga Vikinga. Nešto manje od 20.000 gledatelja, dakle, došlo je bodriti Dinamo u pokušaju da deseti put dohvati plasman u Ligu prvaka...

MARKO PERKOV Afp

I na samom početku BBB su istaknuli slavljeničku koreografiju, svoj 40. rođendan obilježili su prigodnim transparentima – s gornjeg dijela sjevera spustio se natpis "Number of the Beast", donji je dio tribine prekrila slika buldoga, simbola BBB-a, a ispod je pisalo "1986.", godina službenog osnutka grupe. I sve je bilo popraćeno pjesmom, bezvremenskom navijačkom himnom "Dinamo ja volim"... Zapaljene su i baklje, sjever je nakratko "nestao" u dimnoj zavjesi, žestoko je obilježena 40. obljetnica postojanja BBB-a. I počelo je gromko navijanje za Plave. Koje ne prestaje svih 90 minuta, priključivao se i zapad, Dinamo je imao snažnu potporu s tribina u svojoj borni s Norvežanima.

Dodajmo i da je ova utakmica bila humanitarnog karaktera, budući da će dio prihoda od prodanih ulaznica biti doniran za pomoć stradalima na područjima najteže pogođenima nedavnim požarima u Dalmaciji.