Objavom Cleveland Cavaliersa u petak je zaključena saga oko toga gdje će karijeru nastaviti ponajbolji hrvatski košarkaš i isto tako prošle sezone ponajbolji u Europi - Mario Hezonja (31). Nakon što je obavijestio Real Madrid da planira aktivirati otkupnu klauzulu za povratak u NBA, Hezonja je bio "u čekaonici" sve dok LeBron James nije objavio ime svog novog kluba. A kad je jedan od najvećih svih vremena sve dogovorio s Philadelphijom, Dubrovčaninu se otvorilo "radno mjesto" u Jamesovu rodnom gradu i njegovu matičnom klubu. Pritom je europski prvak iz 2023. potpisao jednogodišnji ugovor negdje između dva i pol i tri milijuna dolara bruto (u Ohiju se na taj iznos plaća 37 posto poreza), odnosno za gotovo dvostruko manje od onoga što je imao zajamčeno - 2,9 milijuna dolara neto - u Madridu.
Motiv, dakle, nije novac, već se djelomično tu radi o činjenici da od Pedra Martíneza, novog trenera Kraljevskog kluba, nije dobio garanciju kako će se momčad graditi oko njega, što je bila ideja Martínezova prethodnika - Sergia Scariola, dok je onaj najveći dokazivanje da pripada tamo gdje je otišao s 20 kao peti pick na draftu, da bi se prije šest godina vratio u Europu "oživljavati" karijeru, što je i napravio.
Sad je Hezonjin cilj uspjeti i u NBA ligi, dok Cleveland izgleda kao pravo okruženje za tako nešto. Cavaliersi su posljednjih godina s Donovanom Mitchellom jedna od najboljih momčadi Istoka, starter na "trici" je Max Strus, kojega Hezonja definitivno može izgurati iz petorke, dok će minute moći tražiti i na krilnom centru, gdje ordinira Evan Mobley, koji je ujedno opcija i na "petici" u razdoblju kad je Jarrett Allen na klupi. Sustav trenera Kennyja Atkinsona trebao bi mu također odgovarati, a jedini potencijalni "minus" mogao bi biti taj da će s bekovskim parom Mitchell - James Harden (očekuje se potpis novog ugovora), koji primarno moraju kreirati za sebe, a onda i "nahraniti" Mobleyja i Allena pod košem, biti teže doći do lopte...
Ali kako će se Mario Hezonja uklopiti u već uigranu momčad Cavaliersa, vidjet ćemo najesen, dok ćemo se ovdje pozabaviti primjerima igrača koji su se u svojim najboljim godinama kao euroligaške zvijezde odlučili na odlazak u NBA ligu. Pod "zvijezde" smatramo one igrače koji su ostavili trag s MVP nagradama, izborima u najbolje petorke Eurolige i osvajali naslove kao nositelji igre u svojim klubovima. Zanimljivo, među onima koje smo izabrali, a radi se o istinskim velikanima europske košarke, nijedan koji u konačnici nije izborio svoje "mjesto pod suncem" u NBA ligi, nije bio stariji od 30, odnosno svi su bili barem godinu dana mlađi od Hezonje danas.
Tako su se u prvom desetljeću ovog stoljeća - nakon osvojenih naslova prvaka Europe i brojnih individualnih nagrada - na tranziciju odlučivali i Šaras Jasikevičius, i Vassilis Spanoulis, i Juan Carlos Navarro. No, nijedan od njih trojice se tamo nije uspio zadržati duže vrijeme. Dapače, samo je Jasikevičius ostao duže od sezone, i to cijele - dvije. Legendarne su, pak, priče o tome kako je Spanoulis tretiran u Houstonu, gdje mu je trener Jeff Van Gundy, između ostalog, rekao: "Možda si ti Tracy McGrady u Grčkoj, ali Tracy McGrady je to ovdje." S druge strane, Jasikevičius i Navarro, najbolji europski bekovi u to vrijeme, pretvoreni su u "back-up" opcije, što je za igrače njihove klase zapravo poniženje.
U sljedećim će se godinama slične stvari događati plejadi dokazanih europskih igrača, kakvi su bili Jorge Garbajosa, Nando De Colo i Miloš Teodosić, dok je slučaj možda najsličniji Hezonjinu onaj Sergia Rodrigueza, poznatijeg po nadimku El Chacho. Naime, jedan od najboljih španjolskih playmakera svih vremena još je kao klinac od 20 godina otišao u NBA, gdje je u četiri sezone odigrao tristotinjak utakmica za Portland, Sacramento i New York, ali s mizernom minutažom - 13,2 u prosjeku - i samo 22 starta. Zbog toga se 2010. vratio u Španjolsku, potpisao za Real Madrid u čijem je dresu bio MVP Eurolige 2014. i prvak Europe 2015. Međutim, šest godina nakon povratka prihvatio je poziv iz Philadelphije i ponovno otišao tamo biti - ispostavilo se - "back-up". Izdržao je tek sezonu prije potpisa za CSKA, da bi se - preko Milana - 2022. vratio u Madrid, gdje je dvije godine kasnije zaključio karijeru.
Posljednja dva primjera, koja također sugeriraju kako je pred Hezonjom izuzetno težak izazov, još su vrlo "friška", a radi se o Vasiliju Miciću i Saši Vezenkovu, ponajboljim euroligaškim igračima u ovom desetljeću, koji su 2023. iz Efesa, odnosno Olympiacosa, otišli u Oklahoma City, odnosno Sacramento. Da bi Vezenkov, kao aktualni MVP Eurolige, odradio sezonu u kojoj je imao 12,2 minute po utakmici i odmah se vratio u Olympiacos, a Micić iz Oklahoma Cityja prešao u Charlotte, potom i u Phoenix, te 2025. potpisao za Hapoel iz Tel Aviva.
Dok se u ovoj priči ne bavimo superzvijezdama - Predrag Stojaković, Pau Gasol, Tony Parker, Andrej Kirilenko, Luka Dončić... - koje su svoje NBA karijere počele graditi s 20 ili manje godina, bilo je primjera da su i igrači stariji od 25 imali uspješne tranzicije. Među njima su dva argentinska velikana - Manu Ginóbili i Luis Scola, s 27 su u NBA otišli i Mirza Teletović i Nemanja Bjelica, koji su uspješne europske karijere nastavili i "preko bare", Bogdan Bogdanović imao je 25 kad je Fenerbahče vodio do naslova prvaka Europe pa potpisao za Atlantu...
Međutim, svi oni bili su čak i puno mlađi od Hezonje danas, za razliku od Arvidasa Sabonisa koji je 1995. također imao 31 godinu kad je stigao u Portland i tamo uspio ostaviti trag unatoč golemim problemima s koljenima.
Sve ovo ne nudi optimizam uoči sljedeće sezone, ali "nepisano pravilo" u konačnici ipak nije pravilo, odnosno svatko ima svoje iznimke. Zašto onda u ovom slučaju Mario Hezonja ne bi bio ta iznimka?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....