Hrvatska treba ‘pravog‘ Darija Šarića, ali pitanje je što to znači i hoće li on to više ikada biti

Osam poena, šut iz igre jedan od šest, uz dva skoka i tri asistencije za 20 minuta na parketu, dok ga je izbornik Tomislav Mijatović u posljednjoj četvrtini utakmice s Njemačkom ostavio na klupi. To je učinak Darija Šarića, kapetana hrvatske košarkaške reprezentacije u finalu hamburškog Superkupa, jakog međunarodnog turnira na kojem se testirala forma za kvalifikacijske utakmice protiv Latvije u Zadru (četvrtak) i potom u Nizozemskoj (nedjelja).

Ukupno gledajući, Mijatović se iz Njemačke mogao vratiti zadovoljan jer pobjeda protiv europskog doprvaka Turske i egal utakmica s prvakom i domaćinom turnira znače da je Hrvatska došla tamo gdje želi biti: u šansi protiv reprezentacija iz svjetskog vrha.

Međutim, da bi se tom svjetskom vrhu priključila, Hrvatskoj nedostaje kvalitetnija bekovska rotacija, koju nemamo niti ćemo je imati dogodine na - nadamo se - Svjetskom prvenstvu, kao i kapetan Šarić u svom najboljem izdanju.

Što to znači? Da Dario mora igrati kao što je to bio slučaj zimus u prvoj od dvije utakmice s Njemačkom, koju smo dobili u Zagrebu, ili kao protiv Turske u polufinalu ovog pripremnog turnira. Problem je, pak, što u veljači tri dana kasnije u Bambergu i sada u finalu Superkupa, drugoj utakmici u 24 sata, nije bio ni blizu te razine.

Objašnjenja i opravdanja za tako što ima pregršt. Dario Šarić je, podsjetimo, u veljači došao na reprezentativno okupljanje po povratku kući iz NBA lige, gdje je proveo okruglih deset sezona i time zaradio punu mirovinu, dok je prije toga posljednje minute za Sacramento upisao još sredinom prosinca. Ukupno je u tom prvom dijelu sezone imao tek pet nastupa i kombiniranih 40 minuta, pa je bilo razumljivo da mu tijelo neće izdržati dvije utakmice u četiri dana.

Kako u međuvremenu nije pronašao euroligaški angažman, odnosno dobio ponudu za višegodišnji ugovor, Šarić je kraj sezone dočekao trenirajući u rodnom Šibeniku, da bi tek krajem lipnja u prijateljskoj utakmici protiv Italije i onda u kvalifikacijskima s Ciprom i Izraelom ponovo osjetio intenzitet natjecateljske košarke. Kad tome dodamo pune dvije godine - prije Sacramenta u Denveru - "grijanja klupe" u NBA ligi, i laiku je jasno da Dario, novi igrač euroligaša Efesa, jednostavno ne može biti "pravi". Ma što to značilo.

Naime, "pravi" Dario Šarić bi, valjda, trebao biti onaj iz Cibone ili iz prvog mandata u Efesu, onda i s onog kvalifikacijskog turnira u Torinu na kojem je kao MVP s Bojanom Bogdanovićem odveo Hrvatsku na Olimpijske igre u Rio. No, sve to se dogodilo prije 10 i više godina. Imamo, doduše, i nešto friškiji primjer, "pravog" Šarića s kvalifikacijskog turnira u Ateni za OI u Parizu prije dvije godine, ali tada je ipak izašao iz NBA sezone u kojoj je odigrao 64 utakmice za Golden State, odnosno trostruko više nego za Nuggetse i Kingse zajedno.

I tako dolazimo do podatka da je u posljednje dvije godine - od jeseni 2024. - za klub i reprezentaciju odigrao tek tridesetak utakmica te, unatoč činjenici da njegova košarka počiva na glavi, a ne na fizikalijama, to je moralo ostaviti traga na njegovim izvedbama.

U međuvremenu se Mario Hezonja isprofilirao kao neupitni vođa ove reprezentacije, veliki oslonac izbornika Mijatovića je i Ivica Zubac, jedan od rijetkih europskih centara sposobnih dominirati na oba kraja terena, ali Dario Šarić je ono "ljepilo" koje Hrvatska treba da bi bila konkurentna na višoj razini, da bi se "potukla" za plasman na Olimpijske igre 2028. u Los Angelesu, što bi trebao biti osnovni cilj od trenutka kad osiguramo nastup na Svjetskom prvenstvu.

Također, Šarić bi povratkom u Europu trebao preuzeti ulogu Hezonje, koji je otišao u drugom smjeru i vratio se u NBA, u preostala dva kvalifikacijska prozora, makar će i tu njegov nastup biti pod upitnikom zbog preklapanja utakmica s euroligaškim obavezama koje će imati u dresu Efesa. S obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo, to možda i neće biti neophodno, ali sljedeća sezona bi definitivno trebala biti ona u kojoj će se Dario kroz utakmice vratiti barem blizu razine na kojoj je nekad bio.

Ova Hrvatska to treba jer samo on može donijeti ono što nam silno nedostaje - kreaciju. Ne, nije on playmaker, to nije igrao još od kadetskih dana, ali Dario Šarić je - bez obzira na poziciju - još uvijek najkreativniji hrvatski košarkaš. Ali da bi to pokazao, mora biti spreman. Što još uvijek nije, ali je i dalje dovoljno mlad (32) da pokaže zašto mu je Efes dao milijunski ugovor, onda i na pravi način povede reprezentaciju sljedeće ljeto u Katar.