Iza Jakše Vulića (62) je trenerska karijera koja traje već više od dva desetljeća, nju je počeo na klupi Hirona u kojem je i zaključio onu igračku, da bi klub iz zagrebačkog predgrađa Botinec baš u to vrijeme postao Cedevita u koju će se Vulić kasnije vraćati još nekoliko puta kao pomoćni trener, dok bi kao "vatrogasac" znao i samostalno preuzeti momčad. Vodio je Vulić svojedobno i Zagreb, dok je taj klub još postojao i predstavljao nešto u hrvatskoj košarci, ali i Split te Cibonu u nekim od najtežih sezona tih naših velikana, 2012. bio je izbornik juniorske reprezentacije koja je predvođena Darijom Šarićem osvojila europsko zlato, dok je jedan od najvećih uspjeha kao trener ostvario 2016. osvajanjem naslova prvaka Slovenije s Heliosom.
Nakon što je neko vrijeme bio bez posla, Jakša Vulić je ljetos preuzeo Dinamo koji je prošle sezone tek u dodatnim kvalifikacijama izborio ostanak u SuperSport Premijer ligi, da bi u novu sezonu krenuo s pobjedama protiv Zaboka i Dubrovnika...
- Nemam što reći osim da smo krenuli na najbolji mogući način s dvije vrlo važne pobjede. Već sada je jasno da će u ligi vladati velika izjednačenost već od četvrtog mjesta pa sve do dna, mi smo imali sreće sa ždrijebom, makar tu prvu utakmicu zapravo nismo igrali doma, ali tu će od velike važnosti biti obrana domaćeg terena - uvodno će trener Dinama.
Prije prvenstvenog starta se igrao i kvalifikacijski turnir za ENBL na kojem su mjesta u toj Sjevernoeuropskoj ligi izborili Dubrava i Alkar.
- Tamo nismo bili kompletni, ali smo tražili prolaz koji bi bio važan zbog imidža kluba nakon dobrog nastupa prošle sezone. S druge strane, nastup u Europi reflektira se na rezultat u ligi jer više utakmica znači manje vremena za pripremu i veća je mogućnost ozljeda. Doduše, da smo izborili ENBL, vjerojatno bismo još pojačali momčad pa bismo možda i imali dovoljno široki roster, no, zato se sad možemo fokusirati za PH, što je, mislim, optimalno za ovu momčad.
Dosta toga se promijenilo u svlačionici Dinama, gdje više ne stanuje Delonnie Hunt, ali ni veterani Ivan Novačić i Filip Kraljević. Doveden je zato kanadski play Taye Donald, koji se u prve dvije utakmice predstavio na sjajan način, u staro se jato vratio Matej Rudan, stigli su Filip Bjelanović, Andrej Matić...
- Znate da svakom treneru uvijek nedostaju dva igrača pa bih ja htio po još jednog "ball handlera" i visokog igrača, ali ostavili smo prostor u proračunu za pojačati se ako to bude bilo potrebno. Tražimo mirnu sezonu, cilj nam je doigravanje, to bih smatrao dobrim rezultatom. Pomladili smo momčad koliko je bilo moguće pomladiti u ovoj oskudici financijski nam dostupnih domaćih igrača, ostao je neki kostur od prošle sezone, dok je najvažnije da imamo dobru kemiju i vjerujem kako ćemo se dizati kroz sezonu. Što to znači u smislu plasmana, tek ćemo vidjeti.
Donald i Rudan se u ovoj ranoj fazi nameću kao ključni Vulićevi ljudi.
- Imamo na startu dosta problema s ozljedama, protiv Dubrovnika nisu igrali ozlijeđeni Luke Avdalović i Matić te suspendirani Hrvoje Garafolić. Vjerujem da bi Avdalović već za nedjelju u Rijeci trebao biti na raspolaganju, oporavlja se i Matić, dok će Garafoliću to biti posljednja utakmica kazne. Što se tiče Rudana, dosta dobro je krenuo u sezonu, ali to ne bi trebalo biti iznenađenje jer sam ljetos pričao s njim o tome kako je iz ABA lige, onda i Španjolske došao do toga da ga Cibona prošle sezone otpusti nakon samo nekoliko mjeseci. Pritom nije zaboravio igrati i smatrat ću osobnim neuspjehom ako se ne vrati na razinu na kojoj je bio prije koju godinu. Donalda smo pak našli u Finskoj, izabrali između nekoliko potencijalnih "rookieja" i još nekih igrača iz Slovačke i sličnih liga. Radi se o izuzetno pozitivnom igraču, otvorenom, ima lidersku crtu, dok je drukčiji od Hunta s kojim ga se odmah počelo uspoređivati. Donald prije svega daje veći doprinos u obrani.
Pohvalio je trener i Bjelanovića u kojem također vidi veliki potencijal, dok smo na kraju ostavili usporedbu hrvatske košarke "nekad i danas"...
- Lako je zaključiti da se stvari u društvu reflektiraju na sport, pa tako i košarku. Baza nam je danas prilično sužena, sve je manje djece koja imaju puno veće mogućnosti nego prije, u sportu ostaju samo maksimalni zaljubljenici, rekao bih i fanatici. Dalje, košarka nam je u padu u usporedbi s drugim sportovima među kojima nam je najveći konkurent rukomet jer tražimo momke sličnih fizičkih predispozicija. Kako se rukometu zbog rezultata digla popularnost, tu puno gubimo. Onda se sada pojavio i taj NCAA, koji nas je "zakucao". Uglavnom, puno je problema, a veliko je pitanje kako ih riješiti. Ono što nam treba je rezultat reprezentacije jer nijedan klub ga nije u stanju napraviti. Dugo smo u silaznoj putanji, to treba promijeniti, ali neće biti lako - zaključio je Jakša Vulić.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....