Fotografija s jedne od benzinskih postaja na kojima su igrači Cibone po povratku iz Zadra slavili naslov prvaka Hrvatske, ona na kojoj Jan Palokaj s cigarom u ustima i pored pehara, ali i longetom na nozi, leži na podu sa širokim osmijehom, obilježila je slavlje Vukova koje je dan nakon finalne majstorice organizirano i na Trgu Dražena Petrovića. Pehar prvaka Hrvatske je nakon četiri godine pod Tornjem, dok je u njemu malo tko uživao kao jedan od tek dvojice rođenih Zagrepčana u ovoj momčadi. Unatoč onome što se dogodilo u završnici posljednje utakmice, kad je Borna Kapusta pao Palokaju na nogu i tako mu potrgao ligamente zgloba...
- Pretrage traju, kost nije pukla, ali zato jesu ligamenti. Sad čekam da vidim hoće li i kada trebati operacija, pa nakon toga slijedi oporavak. Po prvim prognozama bih trebao pauzirati između tri i šest mjeseci, ali s obzirom na moje iskustvo s ozljedama, vjerujem da bih se mogao vratiti već u listopadu.
Opet u dresu Cibone?
- Nemam ugovor za sljedeću sezonu, pa ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali već smo nešto razgovarali na tu temu i mislim da bi trebalo tako biti.
Nakon svega što su o Palokaju posljednjih dana rekli trener Ivan Rudež - "Ono što je napravio na terenu za ekipu ja nikada neću zaboraviti. To je ratnik i na kraju je platio svojom nogom" - i sportski direktor Marin Rozić - "On nam je puno donio, sam je platio odštetu na pola sezone da bude s nama i nije zaslužio ovu ozljedu. No, vratit će se, siguran sam, a inzistirat ću da mu prilikom oporavka budemo na dispoziciji" - novi ugovor za novog idola navijača trebao bi biti "zicer".
Kakav je, pak, njegov osjećaj, koliko je sreću zbog naslova zasjenila teška ozljeda?
- Prevladava sreća. Naravno da mi je žao što mi se ovo dogodilo, ali ako se već moralo dogoditi, onda bolje da se dogodilo u trenutku kada imam cijelo ljeto pred sobom za oporavak. Jednostavno ne mogu biti ni tužan ni razočaran nakon što smo napravili nešto što baš nitko nije mogao očekivati...
Ako ćemo iskreno, ni vi sami niste mogli vjerovati kako će se ova sezona zaključiti naslovom prvaka Hrvatske.
- Svi mi u klubu gledamo utakmice kao i svi ostali, pa nam nije bilo teško zaključiti kako ništa nije pokazivalo da se možemo približiti Splitu i pogotovo Zadru. I onda smo u međuvremenu pronašli nekakav DNA, način kako igrati, možda malo čudan i neprimamljiv, ali očito učinkovit i dovoljno dobar za tri pobjede u finalnoj seriji protiv Zadra.
Kako je bilo igrati majstoricu na Višnjiku pred 10 tisuća navijača Zadra?
- Iskreno, bilo je OK. Svi smo uspjeli isključiti taj faktor tribina. U očima suigrača vidio sam da smo svi fokusirani samo na teren, što je bilo posebno važno, ne samo zbog navijača, već i zbog činjenice da su oni na papiru bili bolji od nas. Međutim, nisu iskoristili priliku da odu na veću razliku u prvom poluvremenu, koje smo mi odigrali loše, dok su se onda naše ruke oslobodile, a njima zategnule, što se vidjelo po puno promašenih slobodnih bacanja i otvorenih šuteva.
Tako je na najljepši mogući način zaključena sezona koju je Jan Palokaj počeo na Kosovu igrajući za Baškimi, te se u studenom vratio u rodni grad, gdje je košarkaški odgajan u danas ugašenom KK Zagreb, dok je igrao još i za Bosco prije odlaska u Zadar, s kojim je 2021. također bio prvak Hrvatske. Tada se preselio na Kosovo (Sigal Priština pa Golden Eagles Ylli), zemlju iz koje vuče podrijetlo.
- Iza mene je definitivno turbulentna godina, dogodilo se toliko toga da bih mogao, valjda, izdvojiti 100 situacija. Kad sam došao u studenom na poziv trenera Rudeža i sportskog direktora Rozića, bio sam prilično uzbuđen, a onda sam doživio šamar jer smo u tom razdoblju nanizali pet prvenstvenih poraza, što me dovelo do toga da preispitujem je li povratak kući bila prava odluka. Međutim, kako je rasla momčad, tako sam i ja bio bolji, dok je s ulaskom u novu godinu i povratkom Žana Marka Šiška na parket sve krenulo na bolje, pa su u drugom dijelu sezone prevladavale dobre utakmice. Tu nas je jedino poremetio težak poraz u polufinalu Kupa od Splita.
Koliko su njemu u ovom finalu i pogotovo u majstorici pomogle dvije "pandemijske" sezone koje je proveo u Zadru?
- Pomoglo je svakako. Iako sam tada bio domaći igrač i drukčije doživljavao ozračje u dvorani, sad sam znao što očekivati i kako se postaviti, zadržati fokus isključivo na teren. Nakon prve utakmice imao sam jedan eksces, reakciju koja mi nije trebala, ali u konačnici je sve ispalo kako treba.
Danas Palokaj s dva naslova prvaka Hrvatske definitivno može drukčije gledati na ono što je proživljavao u počecima svoje seniorske karijere u dresovima Zagreba i Bosca...
- Kad u prve dvije seniorske sezone dva puta ispadneš iz lige, to se definitivno ne može nazvati dobrim startom. Ali uspio sam iz toga izvući nešto dobro, naučio cijeniti rad, dok sam u prvoj sezoni za trenera imao Danijela Jusupa, koji mi je usadio toliko neophodne bazične stvari. Iako znam da to zvuči čudno, ispadanja iz lige izgradila su mi karakter.
Nakon Zadra, u kojem je bio čovjek za manje uloge, na Kosovu je "rasplamsao" karijeru, dok čeka i nastup za tamošnju reprezentaciju.
- Odmah po dolasku na Kosovo dobio sam njihovo sportsko državljanstvo, dok ispunjavam sve uvjete da me se ne tretira naturaliziranim igračem. Međutim, zbog nastupa za mlađe hrvatske selekcije, Kosovski savez još uvijek nije uspio ishoditi dozvolu da me se tretira kao domaćeg. Vjerujem da bi se to moglo riješiti u skorijem razdoblju i da ću zaigrati za reprezentaciju Kosova.
A što biste voljeli igrati s Cibonom sljedeće sezone?
- Najprimamljivije zvuči opcija s nastupom u Eurokupu, drugom najjačem natjecanju nakon Eurolige. Bitno je igrati u natjecanju koje nosi veći broj jakih utakmica jer samo se tako može rasti, napredovati. Naravno, čuli smo i za mogućnost povratka u ABA ligu, odnosno nastupa u tri natjecanja, ali za to će nam onda trebati bitno prošireni roster. Koliko je meni poznato, tu je još sve otvoreno, vjerujem da će u klubu znati donijeti pravu odluku - zaključio je Jan Palokaj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....