Ako je pobjeda nad Galatasarayem uvelike zamaskirala od starta vidljive probleme u Ciboni, onda ih je poraz od Legije do kraja razgolitio. Između su se dogodila tri uvodna poraza u ABA ligi, i dok se onaj protiv Cedevite Olimpije u Ljubljani realno očekivao, krah protiv Slovana iz Bratislave, Borca iz Čačka te sada Legije iz Varšave natjerao je čelne ljude kluba na promišljanje što i kako dalje.
Jer, Cibona je odigrala tragično u sve tri utakmice, ni u jednoj, a sve su bile domaće, nije primila manje od 90 poena, ni u jednoj se tu nije imalo za što uhvatiti. I u svakoj od te tri utakmice Cibona je poražena od objektivno, pa i po proračunu, slabijih momčadi nego što je ona.
Tmurni oblak
U te tri utakmice se veliki tmurni oblak nadvio i na ciljeve Cibone u dva od tri natjecanja ove sezone. U Ligi prvaka je cilj bio produžiti europsku sezonu, a s porazom od 18 razlike na domaćem terenu od izravnog rivala za izbjeći posljednje mjesto u skupini B, taj je cilj prilično daleko. U ABA ligi je cilj bio probiti se u osam najboljih, a kad se u sezonu krene s 0-3, uz dva domaća poraza od rivala (Slovan, Borac) od kojih si u svakoj računici morao biti bolji, jasno je i da je tu osnovna ideja prilično kompromitirana.
Za sada Cibona jedino bez ogrebotine gura u SuperSport Premijer ligi, ali i tu je patila, jer je u Kostreni Roko Badžim, jedan od nositelja ove momčadi, morao biti na terenu preko trideset minuta kako bi se upisala pobjeda nad novakom u elitnoj hrvatskoj ligi.
Cibona je za tri natjecanja ove sezone sastavila momčad od 15 igrača, kad se oporavi Jan Palokaj i s juniorom Zdravkom Perićem, bit će ih i 17. U toj su računici neki trebali biti korišteni samo za Ligu prvaka i ABA ligu, a neki samo za PH. Ispalo je tako da kapetan momčadi, Marjan Čakarun, do sada u sezoni, u pet utakmica Lige prvaka i ABA lige, niti jednom nije zadužio dres?!
Ozbiljan potencijal zasad ‘spava‘
I sad tu slijedi dio priče o tome kako se sastavljala ova momčad. Iz tri izvora, a sva tri su i te kako ozbiljna i izvan su kluba, moglo se čuti da ova Cibona ima ozbiljan potencijal. Ali, treba ju razbuditi.
Rickey McGill nije i neće biti profil igrača Žana Marka Šiška (njegov odlazak je nepopravljiv propust), ali i taj McGill može svrsishodnije pomoći momčadi nego što sada čini. Roko Badžim također, jer malo je danas igrača koji su u stanju kažnjavati svaku obranu koja se koncentrira na nekog drugog, a Cibona tu ima i McGilla, Battlea kad se oporavi, svakako i Lovru Mazalina, koji je jedina konstanta od početka sezone. Nadalje, nije jasno kako igrač koji je najviše plaćen ove sezone, Tre Mitchell, ima status u razini Renata Serdarušića. Samo još fali da jednu utakmicu uopće ne uđe u igru.
Marin Rozić je taj koji je zadužen za sportsku politiku i on mora donijeti odluke. Ostaje li klub s uvjerenjem da je Ivan Rudež sposoban i dalje voditi momčad ili se treba okrenuti drugim rješenjima? Svako od tih rješenja zadire u probijanje proračuna i to je dio priče koji se mora iskomunicirati s Viktorom Dodigom. Koji se jako zapalio za broj gledatelja u ovoj sezoni, pa je to za sada na razini slabijoj nego što je bilo lanjske sezone. Kad se nije igrala ABA liga i kad se igrao FIBA Eurokup, a ne Liga prvaka.
Slijedi prvi domaći derbi
Navijačima treba nada. Trebaju se za nešto konkretno uhvatiti. U petak je Cibona domaćin Krki, onda je u nedjelju na rasporedu Virtus u domaćoj ligi, pa će se onaj idući petak dočekati na koncu serije domaćih utakmica, Igokea. Već idućeg vikenda ide se u Split, na prvi domaći derbi nove sezone, a odmah iza toga i u Strasbourg.
Ivan Rudež u hipoteci ima osvojen naslov prvaka na koji nitko nije računao prošle sezone. S druge strane, sada Cibona ima posložene financije, gotovo dvostruko veći proračun nego lani, bogati igrački kadar, ali nitko nije računao da će ovako blijedo otvoriti sezonu.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....