‘Bit ćemo u situaciji u koju se niti jedan klub u Europi ne želi dovesti. A na godišnji odmor mogu zaboraviti‘

Realno, protekla sezona Cibone pretvorila se u malu senzaciju, garniranu naslovom prvaka osvojenim u do tada neosvojivom Višnjiku, barem što se tiče majstorica finala. Ivan Rudež je u svojoj premijernoj sezoni na klupi Vukova potpisao taj naslov prvaka. Prošlo je dovoljno da se slegnu emocije, pa se Rudež, između gledanja videa potencijalnih pojačanja za novu sezonu, razgovora s igračima, ali i s čitavim nizom agenata, omotanog koljena, jer je putem na Kušlanovoj na haklu stradao, još jednom prisjetio kraja sezone.

- U drugoj etapi sezone, nakon što smo stabilizirali ozljede Žana Marka Šiška i Markusa Lončara, kroz treninge smo digli i kvalitetu izvedbe. Osjetio sam u veljači kako možemo, rekao sam tada i igračima da smo kadri završiti sezonu s naslovom prvaka.

Kada su igrači u to počeli vjerovati?

- Uvijek vjeru donose pobjede, a mi smo kroz seriju pobjeda postali svjesni. Kad smo skinuli Split i Zadar, svi su bili svjesni da imamo realnu šansu.

Opet, iako se naizgled činilo da Cibona nakon startnog breaka u Zadru drži seriju u svojim rukama, branitelj naslova vratio je break u Zagrebu i moralo se na majstoricu u Zadar. A to je situacija gdje Zadar obično ne gubi?

- U autobusu na putu u Zadar znao sam da mi jednostavno tu petu utakmicu ne možemo izgubiti. Davala mi je vjeru energija momčadi na treningu koji smo obavili prije puta u Zadar, zatim na sastanku. Kao i shvaćanje da smo, realno, drugu i treću utakmicu serije, u kojima je Zadar slavio, odigrali jako loše. Znali smo da možemo izaći na kraj s momčadi koja fizikom i intenzitetom osvaja trofeje posljednjih sezona, shvatili smo kako smo kadri tome parirati.

Priča tog finala ostat će i neke izjave Ivana Rudeža, psihološka utakmica koju je dobio s protivničkom klupom, ali je time i navukao gnjev Zadrovih navijača. Čini se da je u taj sukob Rudež svjesno ušao, želeći na taj način sebe isturiti ispred momčadi, pa ako već netko treba slušati uvrede s tribina, bolje on nego igrači...

- Znao sam iz prijašnjih utakmica protiv Zadra kako to izgleda. Sve to spada u neke sportske čari, pa sam zaključio kako ću se ja bolje snaći u paljbi nego neki igrači, posebno u pritisku majstorice. Jer, nisam ja taj koji na koncu treba staviti ključno slobodno bacanje ili pogoditi važan šut.

I to je bio osvrt na finale, na naslov. No, Cibona, ispalo je tako, nije dugo uživala u slavlju, jer odmah je donešena odluka kako se klub vraća u ABA ligu, a to je značilo da će se od jeseni, iako većeg proračuna, igrati neshvatljiva tri usporedna natjecanja?

- Odmah dan nakon finala nama je priopćeno kako se vraćamo u ABA ligu i kako ćemo u nastupajućoj sezoni igrati tri natjecanja. U istom trenu sam postao svjestan da na godišnji odmor mogu zaboraviti, jer se upuštamo u situaciju koju niti jedan klub u Europi niti ne pokušava igrati. Znao sam i da će izazovi biti deset puta veći nego što su to bili oni protekle sezone. A to znači da će odgovornost sportskog direktora Marina Rozića i mene u sastavljanju momčadi biti velika. I na to moramo biti spremni.

U startu je bila ideja da se sklapaju dvije različite momčadi, ali onda se donijela odluka o jednoj momčadi, o 14 ili 15 igrača, koja će gurati sezonu...

- Manjak infrastrukture, odnosno nemogućnost da dvije momčadi zasebno treniraju, da svaka ima svog trenera, natjerao nas je da se odlučimo za varijantu od tih minimalno 14 igrača. Da smo odlučili drugačije, patio bi i omladinski pogon.

Prije nego se dotaknemo pojačanja, riječ-dvije o odlascima. Zanemarimo li Kamaku Hepu, koji je produžen, ili Marijana Čakaruna, kojemu je aktivirana druga sezona iz ugovora, Cibona je ostala bez šest nositelja. OK, Jan Palokaj je ostao u klubu, ali njega zbog ozljede neće biti u prvom dijelu sezone. Zašto?

- Šiško je dobio ponudu iz Italije. Roberson je dobio unosnu ponudu iz Rumunjske i nije želio čekati zbog obiteljske situacije. Lončar je još uvijek otvorena opcija, a Skorić je otišao put NCAA. Ispred kluba je bila teška odluka što se tiče Krešimira Radovčića i odlučeno je da se ne produži ugovor s kapetanom, jer s obzirom na profil momčadi koju radimo, išli smo na drugačije tipove bekova. Radovčić je proveo pet lijepih godina u klubu i ne sumnjam kako je spreman za nove izazove.

Što se tiče dolazaka, Cibona se opet pojavila kao nositelj kvalitete u Hrvatskoj, ali i kao najbogatiji naš klub. To sugerira i gotovo zaboravljena navada prema kojoj u Cibonu dolaze reprezentativci. Sva četvorica domaćih pojačanja su ljudi koji su u reprezentaciji, ili barem dio šireg popisa Tomislava Mijatovića.

- Mislim da smo napravili odlične transfere, jer smo doveli iskusnog reprezentativca i internacionalca Roka Badžima, zatim darovito polivalentno krilo Antonija Sikirića. Tu je Lovro Mazalin, koji je dokazao da može nositi ritam jakih natjecanja i biti pritom konstantan, a tu je i povratak Lovre Gnjidića, vjerujem našeg budućeg nositelja i u reprezentaciji. Svima njima je Cibona poznati teritorij, osim Sikirića svi su već igrali za Cibonu i u razgovorima s njima osjetio sam entuzijazam. Prepoznali su kako Cibona raste, kako će igrati jako europsko natjecanje, kakva je Liga prvaka.

Postoji ideja da Cibona u rosteru ima čak pet stranaca. Za sada je ostavljen Kamaka Hepa te je doveden Rickey McGill na playu.

- Tražimo još jednog visokog igrača i još jednog vanjskog igrača. Taj visoki bi trebao štititi obruč, braniti dobro i biti naš oslonac u reketu, dok bi vanjski igrač trebao biti netko polivalentan, koji će poslužiti i kao sekundarni ball-handler. S obzirom na zahtjevnu sezonu moramo paziti i na zdravlje, ali i na karakter onih koje dovodimo.

Bilo je govora i o nekom rookieju, pretpostavlja se isto beku...

- To će ovisiti o tome kako se budu slagale kockice momčadi. Postoji ideja da se dovede jedan takav igrač, možda i na privremeni ugovor, koji bi poslužio kao joker. Ali, ovisit će to i o proračunu.

Kako od tih 14 izvući optimum, kako od njih napraviti momčad, kad će se igrati tjedno tri utakmice i neće svi participirati u svima?

- Važno je objasniti igračima kako je hrvatsko prvenstvo važno, jer želimo biti kompetitivni na svim poljima. Neki će igrači više nositi kroz domaće prvenstvo, neki drugi kroz Ligu prvaka i ABA ligu. Sasvim sam siguran kako će prostora biti za sve. Važno je da postanemo homogena skupina koja se bori za iste ciljeve. I u kojoj moraju biti igrači koji su u stanju ponekad prožvakati svoj ego radi uspjeha momčadi. Na tome će trebati od početka raditi.

Ajmo plastično dočarati situaciju. Koja je utakmica najmanje važna, ako u istom tjednu u Ligi prvaka igrate protiv Strasbourga, a za vikend vas čeka domaći derbi protiv Splita i ABA okršaj s Igokeom?

- Sasvim je jasno da u takvom tjednu neće biti prostora za puno treniranja. Već sam ranije govorio kako nam treba dodatna investicija u medicinski stožer, jer će servis igrača biti jako važan za takav ritam. Također će biti važno složiti kalendar, paziti na to da nas ne kače dva gostovanja ako se dogode back to back utakmice. Ja sam trener instinkta i odluke o kojima govorimo nisu one koje se mogu donijeti mjesecima unaprijed, nego će se o njima razmišljati od tjedna do tjedna. Niti u jednom slučaju se neće dogoditi da kalkuliramo s hrvatskim derbijima.

Jer, kako se god bude složio taj nemogući raspored, ako Cibona ne bude u punom sastavu, a izgubi, nitko neće pitati tko je igrao, nego će, takva je navada, izgubiti Cibona?

- U svakom slučaju nas čeka jedna atipična sezona. Naš cilj je da budemo u najboljem mogućem stanju na finalu Kupa Krešimira Ćosića u veljači i u doigravanju za naslov prvaka. Forma će biti tempirana za tu borbu za trofeje. Jasno je i da će biti padova kroz sezonu, ali zato pazimo u ovom trenutku i na igračku selekciju, gdje je i selekcija karaktera itekako važna.

Navijači znaju dosta o hrvatskim pojačanjima, a upoznali su protekle sezone Hepu. Što nas čeka kod McGilla?

- On je dečko iz New Yorka, a sudeći po svim referencama koje smo dobili iz Slovačke, gdje je lani igrao, riječ je o igraču koji će napraviti sve što može na terenu za pobjedu. Uistinu je timski igrač, dobro surađuje s momčadi, ekstrovert je i ima poene u rukama, ali ima i playmaking. Sasvim je jasno da će biti u stanju igrati s ostalim našim igračima na vanjskim pozicijama, a tu su već sada Roko Badžim i Lovro Gnjidić, a očekujemo još jednog comba. McGill ulazi u najbolje igračke godine i njemu je ova sezona veliki motiv.

Cibona je u međuvremenu doznala i skupinu Lige prvaka u kojoj će igrati protiv Galatasaraya, Strasbourga i Legije.

- Vjerujem da je ova skupina prolazna i mi ćemo u to natjecanje ući hrabro. Na kraju, mi smo to natjecanje izborili, nismo ga dobili za zelenim stolom. Kažem, vjerujem da možemo biti u prva tri, jer drugi i treći će razigravati s momčadima iz susjedne skupine za plasman u Top 16 fazu. Neki mogu biti favoriti na papiru, ali mi smo i protekle sezone u FIBA Eurokupu pokazali da smo u stanju nositi se s momčadima koje imaju veće proračune od nas.

Ponovno je tu i ABA liga?

- Realno, ABA liga je po imenima klubova i proračunima jača i od Lige prvaka. Također, tu ne možeš nikoga podcijeniti, govorimo li o prekaljenim momčadima iz Srbije ili novaku Slovanu iz Bratislave. Svaka će utakmica biti na nož, a vidjet ćemo iz kola u kolo kako će to biti.

Polako se sklapaju rosteri i u hrvatskoj konkurenciji?

- Trenutačno sam stopostotno fokusiran na sklapanje momčadi i svaki sat u danu usmjeren je na gledanje igrača, telefonske provjere i ne mogu trošiti energiju i na to kako drugi sastavljaju svoje momčadi. Vjerujem da će momčadi biti jake, što bolje, kako bi ljudi koji prate na koncu mogli reći da su vidjeli kvalitetu koja se diže.

Dugo je Ivan Rudež radio u inozemstvu, a kada je bio u Švicarskoj prije mjesec dana, posjetio je i FIBA-u. Kako tamo gledaju na povratak Cibone u njihovo elitno natjecanje?

- Bila je primjetna kod svih sreća što se Cibona okrenula FIBA-i, i ljudi tamo imaju za Cibonu velike planove, nadajući se da će dugo ostati u FIBA-i. FIBA drži do tradicije, a Cibona je povijesno ime i svi u FIBA-i naš klub jako cijene.

A koliko je Ivanu Rudežu drugačije raditi kod kuće?

- Je, ljepše. Tu je obitelj, prijatelji i nije mala stvar za mene osobno što se naslov vratio u moj grad. Kao i to da smo klub podigli na višu razinu, vratili mu reputaciju zdravog kluba. Da smo danas sposobni dovoditi dobre igrače i reprezentativce. Naravno, trofej zna uspavati, ali nadam se da to neće biti kod nas slučaj i da ćemo nastaviti razvijati se i u sljedećoj sezoni.

I za kraj, jesu li roditelji bili sretniji kad je stariji sin Ivan postao trener Cibone ili kad je za nju potpisao mlađi sin Damjan?

- Pa, rekao bih da su bili sretniji kad je brat potpisao, s obzirom na okolnosti. No, kad se osvojio naslov na proljeće, svi smo bili sretni - zaključio je Ivan Rudež, koji će prozivku igrača za novu sezonu obaviti 10. kolovoza, a u novoj će mu sezoni asistirati Andrej Štimac.