Conor McGregor vraća se nakon pet godina pauze, ali njegov povratak protiv Maxa Hollowaya nije samo priča o slomljenoj nozi, dugom izbivanju i još jednom velikom UFC spektaklu. Irac je uoči UFC-a 329 ponovno otvorio temu koja ga očito i dalje žulja; zašto ga se, unatoč pobjedama nad nekim od najvećih imena kategorije, rijetko stavlja u raspravu o najvećem perolakašu svih vremena.
McGregor će u subotu u Las Vegasu drugi put dijeliti oktogon s Hollowayem. Prvi meč odradili su 2013. godine, kada je Irac slavio odlukom sudaca. Od tada su njihove karijere otišle u potpuno različitim smjerovima. Holloway je izgradio dug i dubok životopis u UFC-ovoj perolakoj kategoriji, dok je McGregor brzo osvojio vrh, nokautirao Josea Alda, a zatim otišao prema većim kategorijama, novcu i borbama koje su ga pretvorile u najveću zvijezdu sporta.
Upravo zato njegov slučaj u raspravi o najvećem perolakašu ostaje specifičan. Vrhunac mu je bio impozantan, ali kratak. U UFC-ovoj perolakoj kategoriji nanizao je sedam pobjeda, osvojio pojas i nikada ga nije obranio. McGregor, međutim, smatra da se u toj raspravi previše gleda trajanje vladavine, a premalo ono što je napravio dok je bio ondje.
– Mnogo toga iz ovog kampa zapalilo mi je vatru unutar mene. Jedna stvar je ta priča o najvećem perolakašu svih vremena. Te ljestvice najvećih perolakaša... Pobijedio sam te ljude, a nema me na popisu. Kako sam ih mogao pobijediti lako i uvjerljivo, a opet biti izostavljen s popisa, rekao je McGregor za ESPN.
Holloway mu u tom smislu dolazi kao idealan protivnik za povratak. Ne samo zato što imaju zajedničku povijest, nego zato što je “Blessed” postao upravo ono što McGregor nije ostao dovoljno dugo da bude, a to je dugogodišnja konstanta perolake kategorije, bivši prvak, borac s velikim brojem elitnih pobjeda i jedno od imena koja se redovito spominju uz Alda i Alexandera Volkanovskog.
McGregor ne bježi od činjenice da mu kritičari zamjeraju izostanak obrana pojasa. Razumije zašto ga neki zbog toga ne stavljaju uz perolake velikane, ali ne prihvaća da taj argument poništava razinu koju je pokazao.
– To je pošteno reći, sigurno. Razumijem zašto. Razumijem razloge, ali ne možete se uhvatiti samo za to. Pitanje je vještine. Tko je najbolji? Tko je najveći? I to sam ja, a rezultati to pokazuju. Nije da borbi nije bilo. Samo su bile negdje drugdje. Promjene kategorija, a to izvorno nije bilo zbog mene. Borci su se povlačili, događale su se takve stvari. Razumijem to, ali se ne slažem, rekao je.
Zatim je dodao rečenicu koja zvuči kao da je stigla iz njegove najglasnije faze, one u kojoj je svaka konferencija za medije imala vlastiti naslov.
– Ja sam najveći borac u toj kategoriji još od Brucea Leeja i u subotu navečer ću to pokazati, poručio je McGregor.
Zanimljivo je da će tu tvrdnju pokušati potvrditi u borbi koja nema veze s perolakom kategorijom. Revanš s Hollowayem ugovoren je na 77 kilograma, u velteru, gdje se McGregor vraća nakon najdulje pauze karijere. Posljednji put borio se 2021. protiv Dustina Poiriera, kada je slomio nogu, a planirani povratak protiv Michaela Chandlera kasnije je propao zbog nove ozljede.
No McGregor ne žali zbog odlaska iz perolake kategorije. Napad na pojas lake kategorije, boksački meč s Floydom Mayweatherom Jr.-om i sve što je došlo nakon toga vidi kao logičan nastavak, ne kao bijeg od izazova.
– Tko bi ondje uopće bio za borbu? Izazova nije bilo. Mogao sam ostati i još bih prolazio kroz te tipove. Bez nepoštovanja, ali znate kako je, rekao je.
U tome se nalazi i cijeli paradoks njegova povratka. McGregor protiv Hollowaya ne može promijeniti činjenicu da u perolakoj kategoriji nije izgradio dugu vladavinu, ali može ponovno podsjetiti na razinu koja ga je do pojasa dovela. Ako nakon pet godina pauze uspije parirati starom rivalu i pobijedi Hollowaya, čovjeka koji je u međuvremenu postao jedan od najvažnijih boraca u povijesti kategorije, njegova stara tvrdnja dobit će novi život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....