Hranio se tišinom, živio u izolaciji i zabrinjavao čak i Habiba, a danas je na krovu svijeta

U svijetu modernog MMA-a, gdje se uspjeh prečesto mjeri brojem pratitelja na društvenim mrežama, skupocjenim automobilima i "trash-talkom", postoji nekolicina onih koji sport pročišćavaju do njegove najčistije, najokrutnije srži. Među njima, vjerojatno nitko ne stoji tako ponosno i izolirano kao novookrunjeni, neprikosnoveni prvak lake kategorije, Justin "The Highlight" Gaethje. Danas, kao 37-godišnji veteran koji je prošao kroz nezamislive "ratove", on je na samom krovu svijeta. No, da bismo pokušali shvatiti cijenu tog pojasa, moramo se vratiti nekoliko godina unatrag, u vrijeme kada je Gaethje imao 33 godine i kada je u jednom intervjuu ponudio iskren uvid u svoju svakodnevicu.

- Ja... Ja se izoliram. Ne gledam poruke na Instagramu, ne šaljem poruke na Instagramu. Ne izlazim van. Ne bi vam se svidio moj život. Ne, bio bi vam dosadan. Živim sam i ponekad znam reći ‘halo, halo‘, čisto da provjerim radi li mi glas još uvijek. Makni sve što ti odvlači pažnju... Mislim, imam 33 godine, volio bih imati obitelj, volio bih biti u braku, ali to se nije dogodilo i ne želim dovoditi... Znaš, trenutačno ja kontroliram sve.

Ova izjava ogoljuje formulu koja je stvorila ovog borca, no važno je naglasiti: svaki je borac različit. Pristup koji je uspio Gaethjeu i njegova mirna izolacija, ne znači nužno da bi uspjela nekom drugom. Neki borci hrane se kaosom, obitelji ili javnošću. Justin se hranio tišinom. Ono što je fascinantno jest činjenica da publiku gotovo magnetski privlače upravo ovakvi borci – pojedinci koji demonstriraju nadljudsku požrtvovnost i ogromno srce iz meča u meč. Gaethje ne ulazi u kavez samo kako bi pobijedio, on ulazi spreman na potpunu destrukciju, kako protivnika, tako i samoga sebe.

Ta je čvrstoća toliko opipljiva da je čak i legendarni, neporaženi Habib Nurmagomedov priznao kako je za meč protiv Justina morao proći kroz posebnu mentalnu pripremu. Habib je kasnije otkrio da je u borbi svjesno napravio tranziciju iz poluge na ruci (armbar) u gušenje trokutom (triangle choke) jer je znao kolika je vjerojatnost da će Justin odbiti tapkati i radije dopustiti da mu ruka pukne. U konačnici, Habib ga je uspavao. Što bi se dogodilo s rukom da je ostao u poluzi, preostaje nam samo nagađati.

Najsvježiji podsjetnik na tu neljudsku izdržljivost vidjeli smo upravo na UFC-u Freedom 250 u Bijeloj kući. Udarci u tijelo koje je primio od Ilije Topurije... Malen je broj ljudi na planetu koji bi se uspjeli pridići nakon takve štete, a kamoli nastaviti borbu, preokrenuti ritam i na kraju slaviti na onakav način. Gaethje je ispunio svoje obećanje. Promijenio je izgled lica Topuriji do razine neprepoznatljivosti.

Kada se pogleda povijest njegovih nastupa, malo tko ima takav rezime. Gaethje se u UFC-u borio s (pretežno) elitnim protivnicima, a popis imena njegovih posljednjih "nekoliko" protivnika izgleda kao popis laureata Kuće slavnih: Ilia Topuria, Paddy Pimblett, Rafael Fiziev (2x), Max Holloway, Charles Oliveira, Michael Chandler, Habib Nurmagomedov, Tony Ferguson, Edson Barboza, Donald Cerrone, Dustin Poirier (2x), James Vick, Michael Johnson i Eddie Alvarez. Nevjerojatno. Gaethje je gubio rijetko, a poraze u karijeri upisao je isključivo protiv ljudi koji su u nekom trenutku držali UFC titulu – bilo privremenu ili neospornu.

Gaethje je cijeli svoj život, preko 33 godine uključujući i hrvačku karijeru, posvetio sportu. Za njega je ovo poziv, a ne samo karijera. Često je slučaj da iza vrhunskog borca stoji genijalan um "u sjeni". Justin u svom kutu ima ponajboljeg trenera današnjice – Trevora Wittmana, koji je surađivao (intenzivno i/ili povremeno) i s prvacima poput Stipe Miočića, Rose Namajunas, Michaela Bispinga, Kamarua Usmana i Georgesa St-Pierrea. Suradnja s renomiranim trenerom "pripitomila" je divljeg udarača i preobrazila ga u vrhunskog taktičkog egzekutora. Iako, kada ga gledamo u kavezu, dojam je da je Gaethje spreman iz rukava izvući i svoju "brawler" kartu, u bilo kojem trenutku bilo koje borbe.

Nedugo nakon povijesnog trijumfa u Washingtonu, Wittman je u šaljivom i iznimno opuštenom tonu detaljno pojasnio duboke taktičke zamisli iza ovog meča. Otkrio je kako su svjesno odlučili u prve dvije runde potpuno zalediti Justinovo možda i najjače oružje – "low kickove". Bili su, naime, potpuno svjesni Topurijine brzine i znali su da bi Španjolac munjevitim boksom kaznio svaki pokušaj napada na noge. Umijeće ovog plana ležalo je u tome što su umjesto toga forsirali "high kickove", ali ne s namjerom da bace Iliju u nokaut, već da ga natjeraju na instinktivnu obranu. Svaki put kada bi Topuria podigao blok da zaštiti glavu, Justinov "kick" bi odsjeo na njegovoj snažnijoj ruci, čime su mu sustavno i strpljivo cijedili snagu iz te razorne desnice.

U pauzi između druge i treće runde, Gaethje je dobio zeleno svjetlo jer je stručni stožer procijenio da je Topuria dotad već "zaboravio" na opasnost od "low kickova". No, koliko je Topuria zastrašujući borac, govori podatak da je na prvi bačeni "low kick" u trećoj rundi instantno i savršeno kontrirao Gaethjea teškim udarcem. Da Topurijina ruka prethodno nije bila sustavno "gažena" i umarana Wittmanovom taktikom "high kickova" u blok, ta bi kontra imala potencijal za znatno veću štetu.

Kada se podvuče crta ispod UFC Freedom 250 i nevjerojatne životne priče Gaethjea, dolazimo do nekih zaključaka. Taktika je nužna, priprema je ključna, a izolacija donosi fokus. No, u trenucima kada taktika zakaže, kada tijelo primi udarce koji slamaju volju i kada se borba pretvori u čisto preživljavanje, preostaje samo jedno. Ono što Justina čini izvanrednim borcem jest njegovo srce. To je ono srce koje je s 33 godine kucalo u praznoj sobi u potpunoj samoći, provjeravajući radi li glas, i ono isto srce koje je s 37 godina izdržalo "torturu" u kavezu ispred Bijele kuće.