Istaknuti hrvatski MMA borac iznenadno se umirovio: ‘Zamalo sam ostao slijep, pukla mi je orbitalna kost‘

Jedan od istaknutijih hrvatskih MMA boraca, osobito kada govorimo o nižim težinskim kategorijama, iznenada je zaključio svoju profesionalnu karijeru. Stipe “The Checkmate” Brčić (11-7), s 33 godine na leđima, emotivnom se objavom na Instagramu oprostio od slobodne borbe i pritom vrlo detaljno pojasnio razloge takve odluke. U središtu svega nalazi se teška ozljeda, primarno puknuće orbitalne kosti, nakon koje je, po svemu sudeći, postalo jasno da daljnji rizik više nema smisla.

Brčićev oproštaj time je dobio dodatnu težinu jer ne govorimo o borcu koji je tek usput prošao scenom, nego o čovjeku koji je godinama gradio respektabilan europski put. Tijekom karijere nastupao je pod okriljem Oktagona, Cage Warriorsa, FFC-a i njemačkog EMC-a, gdje je osvajao pojaseve prvaka u muha i bantam kategoriji. Riječ je, dakle, o borcu koji je kroz različite organizacije i sustave skupljao ozbiljno iskustvo, ostavljajući trag i izvan regionalnih okvira.

Posljednji MMA nastup odradio je u rujnu 2025. godine na FNC 24 priredbi pred punom Arenom Zagreb, kada je u kavez ušao protiv jednog od najvećih hrvatskih talenata, Frana Luke Đurića. Meč je završio nokautom u prvoj rundi u korist mlađeg suparnika, a sada je, s vremenskim odmakom, jasno da je to bio i posljednji Brčićev profesionalni ples.

Posebno je zanimljivo da je u oproštajnoj objavi naglasio i kako ga je upravo FNC tretirao najbolje od svih organizacija pod čijim je okriljem nastupao.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Ne želim si to priznati, ali ozbiljnost ozljede prisilila me na ovu odluku. Bol i dvostruka slika u lijevom oku, u perifernom vidu, podsjećaju me da je doista kraj. Prije sedam tjedana po treći mi je put pukla orbitalna kost, no ovoga puta na sparingu. Sljepoća koja je trajala pola sata samo je dodatno potvrdila ozbiljnost ozljede, zato sam Bogu zahvalan što mi se vid vratio. Čovjek snuje, Bog određuje.

Časno sam nosio šahovnicu na glavi kao simbol svojega nadimka i Lijepe Naše. Prije svega hvala mojoj obitelji koja je punih 15 godina podnosila i podržavala moju odsutnost i ozljede. Hvala treneru i klubu Mangetsu Gym na svih ovih petnaest godina rada. Posebno hvala prvim članovima kluba na zajedništvu, borbama i svim uspomenama koje smo zajedno stvorili. Hvala i mojem drugom klubu, prijateljima iz Lokomotiva Wrestlinga, koji su mi podizali formu i motivirali me prije i nakon mečeva.

Hvala menadžeru i prijatelju Ivanu Dijakoviću te bratu Tomiju Dijakoviću na izgradnji moje karijere i stalnoj podršci. Hvala Draženu Forgaču, Anti Juriću i cijelom FNC timu što su me tretirali bolje od svih organizacija za koje sam nastupao. Hvala Veliboru Vibohu, koji mi sanira ozljede još od davnih amaterskih borbi pa sve do danas. Hvala dr. Josipu Zekiću, koji mi je spasio koljeno bez operacije. Hvala i brojnim sponzorima te prijatelju Matiji Lončariću, koji me upoznao s ovim sportom.

Zbog bolesti mojega oca, koja se posljednjih godina pogoršala, nisam brusio formu u kampovima poput XCMMA-a u Las Vegasu ili UFD Gyma u Njemačkoj. Možda su mi se upravo zato zaredali porazi, ali kada bih mogao vratiti vrijeme, ponovno bih donio istu odluku jer me on, zajedno s majkom, podržavao i financirao na samim počecima, kada to sam nisam mogao.

U ovom ću sportu i dalje ostati, ali kao trener, što sam već i bio, samo sada mnogo posvećenije. Ako Bog da, jednoga dana i u vlastitoj dvorani. Moja se priča nastavlja."