Kakav je zapravo osjećaj osvojiti olimpijsku medalju? ‘Prvo nastane jedna velika praznina, a onda...‘

Splićanka Lena Stojković jučer je dodatno podebljala broj olimpijskih medalja koje je Hrvatska osvojila u taekwondou. Ukupno šest medalja donijeli su naši predstavnici u tom sportu, od čeka čak pet brončanih i zlato Matee Jelić s prošlih Igara u Tokiju.

Lena se pridružila Martini Zubčić, Sandri Šarić, Luciji Zaninović i Toniju Kanaetu kao osvajačima olimpijske bronce, a njen put do medalje nije bio lak. Iako je dvostruka svjetska prvakinja, Lena je morala odraditi i svojevrsne kvalifikacije unutar svog kluba pod nazivom Marjan. Naime, Lenina matična kategorija do 46 kilograma nije dio olimpijskog turnira, a Hrvatska u kategoriji do 49 kilograma ima još jednu odličnu predstavnicu, Brunu Duvančić.

Bruna i Lena odradile su tri borbe, a prva koja je došla do dvije pobjede odabrana je kao naša predstavnica na Igrama u Parizu. Lena je prvu borbu izgubila, ali slavila je u druge dvije i potvrdila je plasman na OI.

Ždrijeb olimpijskog turnira također ju nije pomazio. Stojković je finale morala tražiti protiv Tajlanđanke Panipak Wongpattanakit, kasnije osvajačice zlata. Hrabro se Lena borila u tom meču, ali jednostavno nije imala rješenje za puno dulju i trenutno kvalitetniju suparnicu.

Borbu za broncu Lena je ipak rutinski odradila i s 2:0 u rundama slavila je protiv Turkinje Merve Dincel. Dva svjetska zlata, četiri europska zlata i sada bronca s OI, a tek su joj 22 godine...

Lenu Stojković tek čekaju najbolje godine njene karijere i pred njom je sigurno još mnoštvo uspjeha. No, prva medalja na OI zasigurno će se pamtiti, a Lena je u razgovoru za Sportske novosti dočarala kakav je osjećaj osvojiti olimpijsku medalju.

"Prvo nastane jedna velika praznina, onda se brzo sve slegne i tek onda počneš osjećati što se dogodilo. Mislim da je ovo stvarno lijep uspjeh nakon svjetskih i europskih naslova. To je nešto o čemu sam maštala kada sam 2012. gledala kako Lucija Zaninović osvaja medalju u Londonu. Sada su i Lucija i Ana bile ovdje na tribinama i na to sam posebno ponosna. Ovo je osjećaj kakav još nikad nisam osjetila. Baš mi je dobro.", rekla je Lena.

Sjećamo se kako je i njena sugrađanka Barbara Matić na sličan način opisala doživljaj olimpijske medalje. Njoj je također trebalo neko vrijeme da postane svjesna svog uspjeha, jer ipak se radi o medalji na najvećoj sportskoj smotri, medalji o kojoj sportaši sanjaju još od malih nogu.

Stojković ističe kako ‘‘neće vagati medalje‘‘, odnosno neće uspoređivati važnost dosad osvojenih medalja. Svaka ima svoju priču i težinu, a ništa ne bi bilo moguće bez podrške kompletnog tima koji stoji iza njenih uspjeha. Lena ne bježi od toga.

"Jako sam sretna i ponosna. Mislim da je ovo rezultat timskog rada koji smo imali u priprema za ove Igre. Došla sam ovdje, osjećala sam se najspremnijom i to sam i pokazala. Nastavili smo uspjeh iz Tokija i otvorili taekwondo dane s medaljom. Gdje ćeš ljepše.", poručila je Lena Stojković.