‘Ne znam koji bi to luđak napravio! I dan danas to ne mogu shvatiti, on je veličina od čovjeka!‘

Nakon raspada Jugoslavije, samo su tri boksača s prostora bivše države uspjela osvojiti naslov profesionalnog svjetskog prvaka u plemenitoj vještini. Stipe Drviš iz Hrvatske (WBA titula u poluteškoj kategoriji), Dejan Zlatičanin iz Crne Gore (WBC titula u lakoj kategoriji) i Dejan Zavec iz Slovenije (IBF titula u velter kategoriji).

Upravo je potonji, međunarodno poznat i kao Jan Zaveck ili "Mr. Sympathicus", gostovao u posljednjoj epizodi Podcasta Inkubator, gdje je govorio o teškom putu do samog svjetskog vrha, svom životu i profesionalnoj karijeri, ali i drugim aktualnim temama iz svijeta boksa.

Jedan od najzanimljivijih dijelova gostovanja danas 50-godišnjeg Zaveca odnosio se na njegovog trenera.

Ivan Pučko, naime, uzeo je Zaveca kao mladog pod svoje, s njim je živio, trenirao i skrbio o njemu, te ga slovenski boksač uvijek ističe kao kao svog prvog trenera, mentora i drugog oca. Pod njegovim je vodstvom u BK Ptuj započeo boksati 1993. godine, što je oblikovalo ne samo njegovu karijeru, već i njega kao osobu.

Vrlo je zanimljiv i neuobičajen, međutim, Pučkov potez kada je u jednom trenutku Dejanove karijere, procijenivši kako je boksač prerastao njegovo boksačko znanje i uvjete koje mu može ponuditi, prepustio "Mr. Sympathicusa" drugom treneru za kojeg je smatrao da mu može ponuditi više i dovesti ga do viših razina.

- Rekao mi je da me više neće trenirati, ali da mi je sredio novog trenera i klub. Odgovorio sam mu: "U redu, ako ti nećeš, ja više neću uopće trenirati". Onda me je upoznao s tim drugim trenerom, Stanislavom Milutinovićem, s kojim sam brzo kliknuo. Pučko mi je pokazao put i osigurao mi život, osnovnu i srednju školu...a onda me doveo kod Staneta koji je inženjer strojarstva i koji je predstavljao višu razinu. Na kraju sam uz njega i diplomirao, a u boksu sam postigao vrhunske rezultate, te odlučio da idem među profesionalce.

U nastavku je Zavec rekao kako ga je Pučko nesebično prepustio Milutinoviću jer je shvatio da mu je za viši nivo boksa potreban bolji trener nego što je bio on sâm.

- S vremenom sam to tako doživio. U početku sam bio uvrijeđen, ali onda sam spoznao što je zapravo učinio za mene. Zagrlio sam ga i rekao mu: "Hvala ti što si me spasio, ali ne znam nijednog luđaka koji bi to učinio, dao svog najboljeg boksača drugom treneru". Mi smo ostali prijatelji do samog kraja (Pučko je preminuo 2018. godine, op.a.), on je veličina čovjeka koju i dan danas ne mogu shvatiti. Nisam siguran da sam ja takav čovjek i da bih mogao tako postupiti.