KOMPLICIRANA PRAVNA BITKA Čilić ima nove dokaze i zato je odbio nagodbu s ITF-om

Marin Čilić u srijedu ima saslušanje pred Međunarodnim sudom za sportsku arbitražu (CAS). Neće u Lausanneu, sastat će se u Londonu. On s jedne, Međunarodna teniska federacija (ITF) s druge strane.

Posljednji put kada su se našli na sudu, Čilić je od ITF-ova tribunala dobio devetomjesečnu suspenziju zbog pozitivnog dopinškog testa. Suspenzija ističe 31. siječnja 2014. i Marinu se to ne sviđa. Žalio se CAS-u kako je odmah i najavljeno, a ovoga smo tjedna saznali da se na odluku svojeg tijela žalio i ITF koji sada traži dvogodišnju suspenziju .

Odbijena nagodba

Generalni tajnik CAS-a Matthieu Reeb tvrdi da će Čilićev slučaj, kao i onaj Viktora Troickog (18 mjeseci zbog neobavljenog dopinškog testa u Monte Carlu), biti riješen u roku mjesec dana. Čilić je tražio da presuda stigne do 28. listopada nadajući se mjestu u ždrijebu Masters 1000 turnira u Parizu.

To su činjenice slučaja o kojem i dalje nitko iz Čilićeva tabora ne govori službeno, ali i bez njih stvari poprimaju obrise totalnog rata. Za pojašnjenje zaoštravanja situacije potrebno se vratiti na početak cijelog slučaja i prvotni pokušaj dogovora dviju strana. Čilić je, otkazujući Umag, izjavio da se nada da će zaigrati u Montrealu. Tada je još aktualna bila priča o ozljedi koljena, samo djelomično točna jer ona nije bila razlog njegova odustajanja u Wimbledonu, već je razlog bila prisila ITF-a zbog pozitivnog nalaza.

Ako je doista vjerovao da će se vratiti u Montrealu, očito je da se Čilić nadao tromjesečnoj suspenziji. Neslužbeno, ITF je tada stavio na stol ponudu od sedam i pol mjeseci što je označilo kraj suradnje.

Slučajna pogreška

Čilićev je tabor smatrao da je to prevelika kazna za slučajnu pogrešku i odlučio je ići na sud. Tamo je dobio devet mjeseci (ITF je navodno tražio 15), propala je i australska turneja 2014. i povratak je zakazan za Zagreb Indoors u prvom tjednu veljače. Ako je ta ponuda postojala i da ju je Marin prihvatio, bio bi slobodan igrati od početka 2014. godine.

Je li se tu netko u Čilićevu taboru zaigrao ili američko-britanski odvjetnički tim doista ima dokaze kojima bi oborio presudu ITF-a? Prema nekim špekulacijama, pokušat će se osporiti postojanje određenih supstanci u Čilićevu organizmu, iako je nejasno na koje bi se supstance to moglo odnositi. Naime, u presudi se spominje samo sporni niketamid (sastojak preparata Coramine glukoza), koji je u Čilićevu organizmu pronađen u iznosu od 66 ng/ml (članak 41. presude).

Za Čilićevu bi budućnost bilo jako dobro da odvjetnici imaju asa u rukavu jer su žalbom na CAS-u očigledno povukli bika za rogove.

Treniranje strogoće

ITF ne voli povlačenje po sudovima, pogotovo ne u Lausannei, te je najavio zastrašujuću žalbu.

Iako je teško vjerovati da bi Čilić za ovakav prijestup, za koji i ITF-ov tribunal u presudi piše da “nije mogao unaprijediti njegovu izvedbu na turniru u Münchenu”, mogao dobiti dvije godine “zatvora”, nervoza će trajati barem nekoliko tjedana. ITF sada ide do kraja jer, kao i u slučaju Troickog, želi trenirati strogoću.