Čilić kao Goran u najboljim danima karijere

ZAGREB - Hrvatski muški tenis je, hvala na pitanju, jako dobro. Zapravo, upitno je je li ikad na početku neke sezone stajao bolje. Zahvaljujući Marinu Čiliću, Hrvati su opet Top 10 nacija, nakon četiri godine opet smo imali polufinalista na Grand Slam turniru, uz sudjelovanje petorice tenisača u glavnom ždrijebu i svi su prošli barem jedno kolo. Domaćinstvo protiv Ekvadora nudi prolaz prema četvrtfinalu Davis Cupa. I Mario Ančić opet igra tenis.

Ipak, najimpresivnije od svega je dojam koji je u prvih mjesec dana nove sezone ostavio Čilić. Njegov ulaz u 2010. najava je da ćemo od njega u ovoj godini dobiti ono što smo i najavili - ozbiljnog kandidata za ATP Finale. Za to će mu biti potrebna konstanta na velikim turnirima, koja mu je nedostajala prošle godine za mjesto u Top 10.

Kod Marina ni prošle godine nije bilo sporno zaslužuje li takav status talentom i već do tada pokazanim teniskim umijećem. Ipak, nedostajalo je nešto. Fizički je zaostajao za konkurentima, ponajviše zahvaljujući konstituciji koja nije dozvoljavala rad pod velikim opterećenjima, a da se pritom u značajnoj mjeri ne poveća rizik od ozljeda. No, kad se dečko iz Međugorja pretvorio u muškarca, te u predsezoni nabacio dvije-tri kile mišića, konkurenti su ostali bez startne prednosti.

Iz perspektive onoga što je Marin pokazao na startu 2010., s velikim nestrpljenjem ćemo čekati nastup u Dubaiju i prva dva Mastersa 1000. Prošle godine je nakon odličnog starta, baš u Indian Wellsu i Miamiju izgubio tlo pod nogama. Ove godine za to ne postoji nijedan razlog, to više što će mu i renking omogućiti lakše suparnike na startu velikih turnira.

Dojam koji je Marin ostavio na prva tri turnira u 2010. i vratio nas je 14 godina unazad, u najbolju sezonu Gorana Ivaniševića. Tada je Goran na prvih devet turnira, zaključno s finalom Miamija, koji je morao predati Agassiju zbog ukočenog vrata, ostvario omjer 38-5. Marin kao Goran? Krenuo je u pravom smjeru.