Privatno doktor Jekyll, na terenu mister Hyde

MALMÖ - Od Portugala 2003. kreacija Ivana Balića nosi igru HR reprezentacije. Bogomdani talent, rukomet iz neke druge galaksije. Bez njegove imaginacije, Hrvatska nikada ne bi ostvarila sve uspjehe koje su “mušketiri” izborili u posljednjih desetak godina.

Bilježile su kamere i svjedočile tijekom turnira u Švedskoj burnim reakcijama “maestra” Balića. Poludio je tijekom važne utakmice sa Švedskom. Odlazeći nakon par “tehničkih” na klupu, derao se iz sveg glasa, čupao i bacao bandaže s prstiju.

Izbjegao poljubac

Skidao sve svece suigračima i sucu i izborniku. Bijesan na sebe. I na sve oko sebe. Nakon utakmice izjavio je kako je bacio neke lopte u aut jer mu suigrač nije bio na mjestu na kojem je trebao biti.

Dodatnu pažnju i reakciju zaradio je nakon pobjede nad Poljskom. Kamere su zabilježile kako je odgurnuo izbornika Golužu. “Prolupao je”, između njega i izbornika nešto ne štima, slijedi drama, tako su pretpostavljali mnogi. Nametao se zaključak - njih dvojica ne mogu zajedno. Balić je nedodirljiv, a zna se kako nema tog “čopora” u kojem postoje dva “alfa mužjaka”. Valjda se iz toga moralo iščitati da Goluža mora otići.

Krivo! Pokazalo je to jutro nakon utakmice, između Balića i Goluže nema nikakvih problema, nasmijani su jedan do drugoga sjedili na press konferenciji.

Hlađenje na klupi

Naravno, bit će to tako do neke sljedeće prilike, do nove konfrontacije na velikoj utakmici.

Da, Balić će opet, prvom sljedećom prilikom, “nekoga poslati u rodno mjesto”. Nije pritom važno radi li se o Goluži, nekom novom Goluži ili bilo kojem suigraču. Takav je uostalom prema samom sebi, kako ne bi prema drugima. Da, kao Goran Ivanišević, koji je psovke u pravilu usmjeravao baš prema samom sebi: “Gorane idi u...”

I na Euru u Austriji, nakon finala, zna to bivši izbornik Červar, Balić nije bio svoj. Svi su zajedno slavili novo srebro, Balić je sam tugovao u kutu - on nije osvojio veliko srebro, on je izgubio zlato koje je moralo biti njegovo.

Goluža je u tom smislu pametan, Ivana mora pustiti da bude svoj jer se protiv tog i takvog karaktera ne može. Možda će mu zato neki reći kao i Červaru - Balić ti vodi momčad. No, Goluža je i to demantirao i slao ga na klupu da se “hladi”.

Goluža je u tome pametan, ne i sasvim originalan. Da, to je jedna od korisnih informacija koju je naučio od svog prethodnika Červara. Nije se Lino jednom našao u sličnoj, pa i goroj situaciji. Ivano je toliko puta na licu mjesta, na terenu na kojem emocije divljaju, divljao i sam.

Najradije bi bacio Linu kroz prozor, Lino bi takve ispade ignorirao. Trebao je Balića, bez njega nije mogao ništa. Isto kao što ga Goluža treba, u istoj je mjeri Ivano potreban suigračima kao vođa momčadi. Neraskidiva simbioza koju povišeni “testosteron” kida samo u stresnim situacijama na velikim utakmicama.

Beba ili divljak

Balić je jednostavno takav, i takvim ga se mora prihvatiti. No i on mora prihvatiti da svi igrači u današnjoj momčadi nisu kao Pero Metličić, Blaženko Lacković, Mirza Džomba s kojima je igrao zavezanih očiju. Ivano je svjestan toga, no, ne na terenu već izvan njega. Na terenu je “lud”, no zbog toga i je ono što je...

Da ne bude zabune, i Peru i Laca Ivano je isto tako znao oplesti po ušima i njegov bijes na terenu nije uperen na mlađe i “slabije” od sebe. Takav je prema svima. Jer traži savršenstvo, lud je kad ga ne pruža sam, lud kad su suigrači loši.

Svjestan je Balić, ipak, da on danas ne bi bio Balić da mu nije bilo jakih suigrača. Ni Messi ne bi bio Messi da mu nije Xavija i Inieste. Ni Messi ne bi bio nogometni bog da igra s dečkima iz Hrv. dragovoljca ili Inkera.

Posebno je poglavlje u toj storiji Zoran Gobac, alfa i omega hrvatskog rukometa. Jedino on ponekad, kad je Ivano u pitanju, u ruci drži i mrkvu i batinu, a ne samo ono prvo. Ipak mu je poslodavac i u klubu.

Neki je dan Gobac u izjavi HRT-u rekao kako je Ivano privatno izuzetno draga i povučena osoba dok se na terenu ne zna kontrolirati.

Nije to Gobac izričito rekao, no “metafora se sama po sebi nameće - rukometni Dr. Jekyll and Mr. Hyde.

Da, istina je, sreća je što nije obrnuti slučaj pa da je Balić “beba” na terenu, a “divljak” na ulici ili kod kuće...Sredine kod njega nema, ili ga vole, ili ga mrze. Ne, svi ga vole, samo što ga i svi ponekad mrze. Usud svakog genijalca...