'OSJEĆAJ JE NEVIĐEN, MORAM TO PONOVITI S HRVATSKOM!' Duvnjak nakon osvajanja europskog naslova

Blaženko Lacković, Igor Vori, a nešto kraće i Domagoj Duvnjak, već su godinama u svjetskom vrhu - u reprezentativnom i klupskom rukometu. Sada su izborili naslov klupskih prvaka Europe, nažalost ne s hrvatskim prvakom CO Zagreb u čijim su redovima ranije igrali. Bili su glavni kotači, a Duvnjak “lokomotiva” povijesnog prvog naslova HSV Handballa.

“HSV, Könige Europas” (HSV, kraljevi Europe), to je naslov koji je donio tiražni njemački Bild. Istina je, naslov su u Hamburg donijela hrvatska tri kralja.

Iako se tijekom sezone “kilavila”, opterećena umorom i ozljedama uzrokovanim kratkom klupom, momčad iz najveće njemačke luke eksplodirala je kad je to bilo najpotrebnije. U neizvjesnom finalu pala je moćna Barcelona, osmerostruki europski prvak.

Najbolja investicija

- Nadam se da će biti još ovakvih naslova, treba sad nešto slično ponoviti i s reprezentacijom. Osjećaj je neviđen, ja nemam toliko naslova kao Lac i Igor. Dobio sam najljepši poklon za 25. rođendan. Naravno, nisam ga mogao proslaviti nakon polufinala i uoči finala, no pravo slavlje tek slijedi - kratak je bio Domagoj Duvnjak kojeg su u finalu gledali majka Ivanka i djevojka Lucija.

Investicija HSV-a u Duvnjaka, pri transferu najskupljeg igrača u povijesti (iz Zagreba) konačno je urodila plodom. U Hamburgu sada sigurno ne žale za “bačenim novcem”, bila je to investicija snova.

Otkad se najjače klupsko natjecanje igra pod “egidom” Liga prvaka (Champions League), hrvatski je trojac ponovio ono što je pošlo za rukom još samo Patriku Ćavaru tri puta s Barcelonom, Petru Metličiću dvaput s Ciudad Realom te Davoru Dominikoviću jednom također s Barcelonom. Dakako, ništa manji nisu uspjesi igrača CO Zagreb, tada Badela (naslovi 1992. i 1993.), koji imaju dva naslova prvaka Europe iz perioda prije osnivanja Champions League, kao i bjelovarskog Partizana iz 1972. No, to je već neka druga priča.

Blaženko Lacković dosad je osvojio sve, ima svjetsko i olimpijsko zlato...

- Samo mi je ovaj trofej falio i zato sam posebno zahvalan suigračima. Nisam došao do naslova sa Zagrebom, igrao sam prvi put u finalu i tada je od mojeg Flensburga bolji bio Kiel. Uspio sam iz drugog pokušaja. Bila je to prava bitka, dobili smo batina u finalu kao rijetko kada. No, i mi smo njih ‘ubili’, njima je sigurno puno gore, najgore je izgubiti u finalu. Tko bi rekao da ćemo otići do kraja kad smo s wild-cardom igrali kvalifikacije za Ligu prvaka i mučili se cijelu sezonu, ovo je prava pobjeda, slađa ne može biti...

Hrvatski trojac priključio se drugoj našoj trojci, koja je odranije imala zlatne medalje Champions League. One su dosad izmicale Baliću, Džombi, dugovječnom Losertu... svima.

Pohvale Hrvatima

- Bez Hrvata ne bismo bili ovdje (na Final Fouru i na trećem mjestu poslije pobjede nad Kielom), izjavio je trener Kielcea Bogdan Wenta odajući počast petorici Hrvata u svojoj momčadi. Nije to isto izjavio i Martin Schwalb, trener prvaka Hamburga - no morao je - tri su mu Hrvata podarila naslov prvaka Europe.

Kapetan reprezentacije Igor Vori oprašta se s naslovom od Hamburga, nastavlja u Parizu s Markom Kopljarom. Bogati Paris Handball bit će favorit sljedeće sezone:

- Možda, vidjet ćemo. Došli smo na Final Four kao autsajderi, svi su mislili da su Kiel i Barcelona u prednosti, a srušili smo jedne pa druge. Ni u Bundesligi nismo u vrhu (peti na kraju, nap.p.), a sve smo ih sredili. Odigrali smo odlične utakmice i iznenadili, kao i puno puta do sad.

Zaista, veliko je srce u hrvatskih rukometaša, zato i jesu klapa s pobjedničkim mentalitetom kad igraju u klubovima, a posebno u reprezentaciji.