'MAMA, IMAMO SVE! ZLATO ĆEMO ZALITI DOM PERIGNONOM' Sandra Perković nakon trijumfa u Moskvi

U utrobi glomaznog hotela Cosmos s 1777 soba, smještenog na Prospektu Mira (Avenija svijeta) pored Olimpijskog sportskog kompleka, čovjek se može lako izgubiti, ali odabrana skupina Hrvata lako se pronašla i zajednički proslavila zlatnu medalju Sandre Perković.

- Siniša (Ergotić), Tina (Mužarić), fizioterapeut Goran (Ćelam), Edis i ja pronašli smo svoj kutak i nazdravili zlatu - pričala nam je Sandra dan nakon što je postala prva bacačica diska u povijesti koja je ujedinila sve najveće krune u njenoj disciplini.

- Kako je prošlo buđenje kao nove svjetske prvakinje? Spokojno. Osjećala sam se mirno jer sam u Moskvi napravila ono što sam zacrtala. U slavlju nismo pretjerivali.

A osvajanje svjetskog zlata zapisala si je prije više od dvije godine.

- Napokon sam dočekala trenutak da naplatim Daegu (SP 2011. propustila je zbog suspenzije), iako... Ako je to bio uvjet, ako se to moralo dogoditi kako bih kasnije osvojila sva zlata koja sam mogla osvojiti onda mi nije žao zbog toga što nisam bila u Koreji. Osim toga, drago mi je što više nema razloga da se ta 2011. i dalje spominje.

Svidjelo joj se što se to dogodilo baš u Moskvi. - Prvi put sam ovdje bila 2009. godine i Rusija i ja smo odmah ‘kliknuli’. Sviđa mi se njihov jezik, kultura, odnos prema sportu i sportašima. Prošetala sam se Crvenim trgom, uživala u svakom koraku koji sam napravila po Moskvi.

Nije prošlo niti 24 sata otkako je postala prvakinja pa se nije uspjela niti pošteno nagraditi. Ostavit će to za neki drugi dan. U ponedjeljak je zato primila poklone od sponzora Nikea...

- Poklonili su mi zlatne tenisice za bacanje na kojima piše Sandra. Prekrasne su, ali tek ću na treninzima vidjeti hoće li mi dovoljno odgovarati pa da u njima nastupim već na sljedećem natjecanju.

U trenutku razgovora to je bilo jedino moskovsko zlato koje je imala. Svečana dodjela medalja na stadionu Lužnjiki tek ju je čekala.

- Zlatnu medalju posvećujem sebi i Edisu. I, naravno, svim Hrvatima.

Sandra se nada da među njima nije bilo onih koji su navijali protiv nje, ali zna da postoje oni koji nisu dobro prihvatili raskid suradnje s Ivanom Ivančićem (“u Moskvi smo se susreli i pristojno pozdravili”) i odlukom da joj dečko postane novi trener.

- Na prvom natjecanju, u Dohi, pokazali smo da smo napravili pravi potez pa sam u nastavku sezone, a posebno u ovom finalu, bacala za sebe, za Edisa, za dušu... Gdje bih završila kada bih se osvrtala i reagirala na svakoga tko priča nešto loše o meni? Mogu im poslati jednu zajedničku poruku: Što me više mrzite, to ću ja biti bolja.

Osim sportske opreme na poklon je dobila i bocu skupocjenog šampanjca, veliki Dom Pérignon.

- Njega čuvam za proslavu u Zagrebu, s mamom i najbližima.

Prije toga, za ponedjeljak navečer, planirana je svečana večera u moskovskom restoranu, privatna proslava zlata s Edisom i menadžerom Danielom Wessfeldtom. S najbližima će se, pak, moći vidjeti već danas, nešto iza podneva trebala bi sletjeti zrakoplovom iz Zagreba.

Mami Vesni poruku je poslala još u nedjelju, na stadionu Lužnjiki zagrmilo je: “Mama, imamo sve.”

- Mama je u Helsinkiju (EP) i Londonu (OI) izgubila živce i umrla od straha jer je bilo napeto pa sam ovdje odlučila i njoj i svima sačuvati živce odličnim hicem u prvoj seriji - još se jednom prisjetila “rutinske” pobjede.

Ono “mama, imamo sve” odnosilo se na impresivnu kolekciju najsjajnijeg sportskog metala. Sandra Perković je olimpijska, svjetska i europska prvakinja, uz to je i pobjednica Dijamantne utrke. Više od toga se ne može.

- I ranije sam vam govorila da nitko nije sretniji od mene kada napravim nešto veliko i zbog toga ću, sigurna sam, i dalje imati velike rezultate. Ovo mi nije dovoljno.

Iako, malo je nedostajalo da Sandra ne nastupi u Moskvi, moglo se dogoditi da se čekanje na prvo svjetsko zlato produži za još dvije godine.

- To bi me isfrustriralo, ali u petak kada sam ozlijedila leđa nije mi bilo lako, niti svejedno. U Medulinu sam dobila upalu uha, umnjak mi je počeo rasti, boljelo me koljeno... ma samo što me grom nije pogodio. Hvala fizioterapeutima, mom Goranu i Slovencu Halidu, što su me osposobili za kvalifikacije. Nakon što su prošle bez bolova nestala je i moja briga za finale - pojasnila je Sandra, dodavši da će, sudeći po dosadašnjem iskustvu kojeg je stekla boreći se protiv ozljede diska leđa, moći bez problema završiti sezonu.

Treninzi za novu sezonu trebali bi početi u siječnju 2014., a prije toga “odmorko”.

- Ne znam gdje ću se kretati, ali sigurno ću ostati u Hrvatskoj. Kući je naljepše.

Napišimo još jednom, olimpijska, svjetska i europska prvakinja te pobjednica Dijamantne lige. Sve je to Sandra Perković. Hitac preko 70 metara dogodit će se uskoro, a onda će joj nedostajati još samo jedan veliki rezultat - svjetski rekord. Mjesto za napad vjerojatno će biti Kalifornija, možda i Halle, zbog povoljnog vjetra, a termin bi mogao biti olimpijska 2016...

- Ne opterećujem se time, glavno je da nastavim s treninzima, radom i disciplinom. Kada dođe vrijeme za rekord bit ćete obaviješteni - s još jednim smješkom zaključila je Sandra dio moskovske priče.