Kapetan hrvatske rukometne reprezentacije Igor Vori u reprezentaciji je od danas davne 2002. Na EP-u u Švedskoj te godine nije bio u kadru reprezentacije, danas može razmišljati - i bolje je tako jer su tamo u Jönköpingu dečki doslovno “poginuli” i bili 16. od 16 reprezentacija.
Današnji kapetan pojavio se u momčadi 2003. na SP-u u Portugalu i odmah “ugrabio” svjetsko zlato. Jednako tako, na OI u Ateni ostvario je isti rezultat s jednom malom razlikom. Tog ljeta u Grčkoj, u kolijevki olimpizma bio je igrač odluke. Svih sedam utakmica, sve do pobjedonosnog finala s Njemačkom igrao je praktično svih 60 minuta svaku utakmicu u oba pravca. Pravo čudo. Otad je Vori igrao na svakom velikom natjecanju, osvojio je još pregršt odličja, no, fali mu još jedno zlato.
Usponi i padovi
- Prošlo je zaista puno godina, priznajem da se jedva sjećam svega što smo prošli. Bilo je uspona i bilo je padova, no sve u svemu, bilo je pravo zadovoljstvo.
Danas je Igor jedini u reprezentaciji iz te zlatne “ere” iz Portugala i Atene...
- Ne znam zašto je to tako, ja samo znam da i dalje uživam u ovome što radim. Bez obzira što su sad unutra ‘neki novi klinci’, zadovoljstvo je jednako. Još uvijek uživam i, kako je rekao i Domagoj Duvnjak, i ja sam također u Kataru u punoj snazi. Ozljede su me, srećom, zaobišle i utakmice čekam s velikim nestrpljenjem.
Kao i obično, nitko ne puca visoko, svi igrači su skromni u najavama. Takav je i kapetan, “prvi među jednakima”:
- Znam da smo svi skupa dosadni i monotoni, no jedini je ispravni ‘recept’ razmišljanje o svakoj sljedećoj utakmici. Krećemo s Austrijom, vrlo neugodnom reprezentacijom koja je pružila ozbiljan otpor Francuzima u pripremama. U momčadi imaju 10-ak igrača koji igraju u Bundesligi. Da nisu dobri, ne bi tamo igrali. Jednaka je situacija sa svim ostalim suparnicima osim Iranom koji je nepoznanica. Tunižani su nam tradicionalno neugodni, bilo je tako zadnji put na OI u Londonu kada smo ih jedva pobijedili.
Cilj je 1. mjesto u skupini
O Bosni i Hercegovini se može reći da su isto autsajder na papiru u odnosu na nas, no njima je ovo prvi nastup na velikom natjecanju i ‘grist’ će maksimalno. Makedonija je reprezentacija koja raste iz godine u godinu, rukomet im je usponu i oni mogu iznenaditi svakoga, ne samo nas. Samo nas maksimalni angažman može osigurati od neugodnih iznenađenja.
Vori ipak vjeruje da će u skupini sve biti u najboljem redu:
- Vjerujem da možemo do prvog mjesta u skupini i lakšeg suparnika u osmini finala. Naravno, to nam donosi ostvarenje prvog cilja i ‘upad’ među reprezentacije koje se kroz kvalifikacije mogu plasirati na OI u Rio de Janeiru.
Naravno, to je neophodno, Hrvatska se mora plasirati na OI i to je jedini imperativ koji je HRS postavio pred igrače u Dohi:
- To moramo pod svaku cijenu. Sve ostalo je dalje ovisno o sreći, o izostanku ozljeda...
Spoj iskustva i mladosti
O mladim suigračima (Brozović i Karačić prvi put na tako velikom zadatku, mnogima je to tek drugo ili treće natjecanje), Igor ima najbolje mišljenje:
- Što god tko o tome mislio, ti dečki su zaslužili mjesto u reprezentaciji. Svi su se dokazali u klubovima, a nastup za reprezentaciju im je velika čast kao i svakome koji je ikad igrao za Hrvatsku. Mi stariji smo tu da im pomognemo iskustvom, oni su unutra da daju ‘svježu krv’.
Samo mijene stalne jesu, stara je istina, no ona ne vrijedi za Vorija, barem zasad ne razmišlja o odlasku i prepuštanju mjesta mlađima:
- Tu sam, trajem, i dok mogu stajati na nogama i dok izbornik, sada je to Goluža, misli da me treba ja ću se odazivati pozivima. Igrati na još jednim OI?! Naravno da želim, ne znam koja bi me to sila mogla spriječiti.
Bile bi to Igoru već četvrte Igre, zašto, uostalom, reprezentativnu karijeru ne bi završio kao što ju je započeo?! Zlatom! Čeka ga od 2004., često je bio na korak do njega. Zašto ga, uostalom, ne bi uzeo u Kataru...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....