FOTO: ZAGREB - BARÇA 23-25 Zagrebaši pružili sjajan otpor, ali ipak izgubili od Barcelone

Čuda se, nažalost, ipak ne događaju svakog dana jer ih u tom slučaju i ne bismo doživljavali kao čudesa. Moćna Barcelona ipak nije pala u Zagrebu u prepunoj Areni na Laništu kao što je to sanjalo 15500 navijača u dvorani i barem još toliko onih koji bi, da je bilo moguće, također došli podržati mladiće Veselina Vujovića.

Nije pala iako je ‘visila’ u zadnjim minutama, uz samo malo više sreće, hrvatski je prvak mogao pobijediti iako je tijekom cijele utakmice gubio s četiri do pet pogodaka razlike. Nažalost, nisu zabili u dva zadnja napada, a imali su dvije prilike za izjednačenje na 24-24, nisu ih iskoristili, već im je Tomas zabio još jedan pogodak. Unatoč domaćem porazu, Vujovićevi se igrači imaju čemu nadati u uzvratu.

Pružili su dostojan otpor, tukli su se koliko im je bilo u njihovoj moći, ali su poraženi, ne i poniženi te na uzvrat u Barcelonu za devet dana nose minus od dva pogotka (23-25).

U skladu s očekivanjima, utakmica jedva da je započela, a nabrijani igrači Veselina Vujovića razletjeli su se kao bijesni terenom. No, Barcelona je ipak nešto malo viša klasa no što su bili svi dosadašnji suparnici i prvi udar nije uspio. Karabatić i suigrači u obrani, uz raspoloženog Šarića na vratima nisu ustuknuli. Iako je i Ivić na vratima Zagreba bio na nivou sakupivši nekoliko brzih obrana, Katalonci su Vujovića s dva razlike u 17. minuti (5-7) natjerali na prvi time-out.

Nažalost, nije to bio kraj njegovim mukama jer je prednost gostiju vrlo brzo otišla i na četiri razlike. Nove dvije velike obrane fenomenalnog Ivića (sedam u vrlo kratkom periodu) opet nisu pomogle jer su ‘zagrebaši’ kiksali u napadu te je ‘Vuja’ samo četiri minute kasnije ponovno pozvao igrače na ‘dodatne konzultacije’. Uzaludne su bile sve njegove brojne dotadašnje i naknadne rotacije jer nitko od njegovih igrača nije uspio osigurati dobitnu napadačku kombinaciju.

Bio je to, nažalost, i period u kome ni obrana nije bila na nivou kao u nekim prijašnjim utakmicama. Naravno, nije to bilo zbog indisponiranosti ili nedovoljnog zalaganja. Igrača kao što je Nikola Karabatić zapravo je nemoguće zaustaviti ako ima svoj dan. Nažalost, Karabatić je u Zagrebu uvijek i previše raspoložen, zabio je četiri u prvom dijelu uvijek noseći barem jednog suparnika na leđima...

Četiri razlike s kojima su gosti otišli u svlačionicu bila je i prosječna njihova prednost koju nisu ispuštali ni početkom nastavka kad je odlični Stepančić zabio pet pogodaka zaredom za PPD Zagreb (na kraju čak devet).

Nije to vrijedilo puno jer su ostali Zagrebovi igrači zaustavljeni na čvrstoj liniji Barcine obrane s Karabatićem, Sorhaindom i Gurbindom.

Posljednjih pet minuta ipak je donijelo solidnu ‘frku’ gostima jer je Mandalinić zabio za 22-24, cijela je dvorana kraj dočekala na nogama. Za potpuni preokret ipak nije bilo snage...

Što je, tu je, velika rukometna Bercelona ipak je najtrofejnija momčad svijeta, osmerostruki prvak Europe, ekipa koja je skupljena ‘pod kapom’ velike nogometne Barcelone, a zna se kakvo je to bogatstvo i kakva moć.

Momčad je to sastavljena od najboljih igrača svijeta, tu su stupovi igre francuske reprezentacije Nikola Karabatić i Sorhaindo, tu je ponajbolji vratar svijeta Danijel Šarić, ‘naš’ Kiro Lazarov, Rutenka, Sigurdsson, Nöddesbo, kao i ‘kostur’ jake španjolske reprezentacije.

S druge su strane bili nabrijani, ali i golobradi zagrebački dečki koji su pobjedama nad Kielom i bogatim Parizom za ovu godinu ionako već napravili dovoljno čuda.

Bilo je točno što je na kraju rekao direktor Ante Ančić: Prejaki su, ali imamo na što biti ponosni...

U u uzvratu u Palau Blaugrana?! Tko zna, možda se neko čudo opet dogodi.