FOTO: Hrvatska sredila Ukrajinu i ušla u drugi krug

GRAZ - Oba su pala, za sada. Nakon Norveške, hrvatski su rukometaši u drugoj utakmici Eura pobijedili i Ukrajinu. Ne baš lakih 28-25. Ovom su pobjedom Červarovi igrači 'plemenili' pobjedu s Norveškom i najvjerojatnije onemogućili eventualno 'zatvaranje kruga' nekoliko momčadi s istim brojem bodova. Time su otvorili direktnu mogućnost prijenosa četiri boda u drugi krug. Naravno, za to im treba pobjeda nad Rusijom u zadnjoj utakmici u subotu.

Utakmicu sa 'slabijom zbornajom komandom' naši su opet otvorili jako 'kilavo', očito im treba malo više vremena za zagrijavanje. Ili su još uoči utakmice zaključili da će Ukrajinci unaprijed istaknuti bijelu zastavu. Anemija u napadu, amnezija rukometnog znanja. Nismo na to navikli od rukometne reprezentacije, no, oprostit ćemo im i reći da su svjesno 'tankirali', čuvali se za Rusiju i štedili snagu koja će im sigurno biti potrebna u nastavku natjecanja.

Činjenica je ipak, u pobjedi nad Ukrajinom, nije se moglo uživati. Pomoći će i uobičajena floskula - prvacima se teško napaliti na objektivno slabijeg suparnika. A taj i takav slabiji suparnik vodio je 14-11 u 28. minuti utakmice, vodili su i 15-12 na startu drugog dijela. Najlakše je reći – 'Danas svi igraju rukomet', no, ispravnije je reći - Hrvatska u četvrtak nije igrala pravi rukomet. Nije ga barem igrala na nivou na kojem smo to navikli.

Srećom, Ukrajina zaista nije posebno kvalitetna momčad i za preokret je bila neophodna velika doza Balićeve osobne genijalnosti. Odličan u obrani, 'grizao' je u napadu s po dvojicom na leđima, otvarao prostor suigračima. Kako Alilović nije imao svoj izvanserijski dan, slamanje suparnika je potrajalo sve do samog kraja. U međuvremenu su suci s nekoliko dvojbenih odluka iz takta uspjeli izbaciti Balića koji rijetko kada terenom šuta vlastiti ručnik. I u tom smo ga izdanju uspjeli zamijetiti. Takav je bio vjerojatno i više zbog loše igre vlastite momčadi nego zbog samih sudaca.

U konačnici, umjesto da se odigra pametna i kontrolirana utakmica sa što manjim utroškom snage i živaca, momčad je do samog kraja ginula i strijepila za pozitivnim rezultatom.

No, i to smo već stotinu puta vidjeli. Naši rukometaši uvijek - ili gotovo uvijek - moraju odigrati rolu u drami. Čak i kad se predstava u originalu najavljuje kao komedija. Bitno je samo da nije tragikomedija i sve im je uvijek oprošteno.