Da smo Austrijanci, SP bi se igrao na Zagrebačkom velesajmu

GRAZ - Između Austrije i Hrvatske je samo Slovenija (“jedna i pol dionica maratonske utrke”), između naših dviju zemalja malo je kulturoloških razlika s obzirom na ne tako davni zajednički “suživot” u nekadašnjoj K&K monarhiji kao i formalno savezništvo u zadnjem velikim svjetskom ratu. Malo je toga različito i u arhitekturi i kulturi prijestolnica Beča i Zagreba pa i Graza u kojem Hrvatska igra utakmice prvog kruga Eura. S Austrijancima je nama Hrvatima lako pronaći zajednički jezik. Tako je u svemu, možda ipak bolje rečeno - gotovo u svemu. Po “kulturi” raspolaganja financijama i pragmatičnom korištenju postojećih kapaciteta, ipak smo međusobno svjetlosnim godinama daleko.

Dok je za organizaciju prošlog Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj 2009. hrvatski poreznik olakšan za stotine milijuna eura, austrijski je taj i takav udar po džepu jedva i osjetio. Ne radi se ovdje o zlonamjernoj kritici, Hrvatska je ipak za rukometni mundijal morala izgraditi nekoliko dvorana - u Splitu, Varaždinu, Osijeku, Zadru, Poreču te nužnu i najveću u Zagrebu u kojoj se igrala završnica turnira. Bilo je to neizbježno jer postojeća infrastruktura nije zadovoljavala kriterije - barem se tako tvrdilo.

Ovdje je riječ o jednoj crtici koja će odlično oslikati austrijsko poštovanje prema “Njegovom veličanstvu” i jedinom božanstvu - Novcu.

Austrijanci za potrebe Eura uopće ništa nisu morali graditi - samo su još 2005. renovirali Olympiahalle u Innsbrucku, dvoranu koja je izgrađena davne 1963. za potrebe Zimskih olimpijskih igara 1964. Posljednje što su Austrijanci gradili bila je Steiermark Arena u Grazer Stadthalle, upravo dvorana gdje Hrvatska igra svoje utakmice.

Ono što je najzanimljivije je činjenica da ta dvorana uopće nije dvorana već velesajamski prostor u kojeg se po potrebi postavlja dvorana.

Kao da su se utakmice SP-a u Zagrebu igrale u halama Zagrebačkog velesajma. Parket se, kao i u zagrebačkoj Areni postavlja u roku jednog dana, a montažne je čelično-aluminijske tribine težine 220 tona u roku od pet dana postavila švicarska tvrtka Nussli.

- Moramo biti praktični i u skladu s vremenom, mora se štediti - rekao je član OO-a Eura za Graz Stephan Schnabl.

- Pet dana prije Eura prostor je imao drugu namjenu, tri dana nakon Eura, ničeg više neće biti. Kao da se tu rukomet nikad nije igrao - zaključio je Schnabl.

Svašta bi se moglo od pragmatičnih Austrijanaca naučiti. Mnogi među nama rekli bi: Imaju zmiju u džepu. No, i zato, između ostalog, u globalu puno bolje žive.