Blanka Vlašić: Ja sam tek na poluvremenu karijere, opet ću doći u poziciju da razmišljam o svjetskom rekordu!

Blanka Vlašić ocijenila je sezonu - polovičnom. Iako je to bila sezona u kojoj je Splićanka osvojila srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Daeguu te je obranila naslov pobjednice Dijamantne utrke. No bilo je turbulencija i rezultatskih uspona i padova.

Vlašić se mučila s neugodnom ozljedom i to je očito utjecalo na cijelu priču. Ova je sezona bila specifična po mnogočemu. Vlašić nije nastupala u dvorani, bila je to planska odluka, da bi se izbjegao “zamor materijala” jer ono najvažnije dogodit će se sljedeće sezone, a to je nastup na Olimpijskim igrama u Londonu.

U projekciji Blankina tima London 2012. označen je kao ključna točka, jer to bi trebao biti vrhunac karijere 27-godišnje atletičarke (r. 8. studenoga 1983.) koja u svojoj zbirci trofeja ima zlata sa svjetskih prvenstava (Osaka 2007., Valencia 2008., Berlin 2009. i Doha 2010.), europskih prvenstava (Barcelona 2010.), svjetskih juniorskih prvenstava (Santiago 2000. i Kingston 2002.) i Mediteranskih igara (Tunis 2001.). Jedino joj nedostaje - zlatna olimpijska medalja. U Pekingu 2008. bila je blizu, ali se vratila sa srebrnom medaljom...

Evo što o svemu tome kaže Blanka Vlašić...

Kako biste ocijenili upravo završenu sezonu?

- U danim okolnostima napravilo se što se moglo. S obzirom na stanje u kojem sam počela pripreme ove zime zadovoljna sam napretkom. No, sve je ovo daleko od onoga što želim i očekujem, tako da se nadam da ću što prije zaliječiti ozljede i okrenuti se 2012. godini.

Što je najveći dobitak u ovoj sezoni? Čime niste zadovoljni?

- Ponosna sam na to kako sam skakala u Daeguu. Nisam mislila da imam to u sebi. Okolnosti su bile poražavajuće, a opet sam popravila rezultat sezone za tri centimetra. Tehnički sam odlično odrađivala skokove, izvukla sam svoj maksimum. To mi je samo potvrdilo koliko mirna glava igra važnu ulogu. Sad samo čekam da i tijelo uhvati korak, pa da se poslože sve kockice. Ostala natjecanja ove godine želim što prije zaboraviti.

Kakva je zdravstvena slika, kakva je situacija s koljenom?

- Nije najbolje, a nije ni najgore. Bruxelles me mogao stajati sljedeće sezone, sretna sam što je Ahilova tetiva preživjela. Sada intenzivno radimo na njenom oporavku, a onda će i koljena doći na red. Naime, uslijed svih ovih godina treniranja i skakanja hrskavica se istrošila i moramo naći način kako da to riješimo. U idućem pripremnom periodu jednostavno ne smije biti iznenađenja. Mislim da je sve moguće, ali samo ako sam zdrava.

Hoće li biti potrebna operacija?

- Postoji mogućnost da idemo na konzultacije s liječnikom iz Beča. Zajedno s dr. Lukšićem, dr. Đurovićem i dr. Borićem, nadam se da ćemo naći pravo rješenje. Dok se ne uspostavi dijagnoza, ne znam što me očekuje. Operacija je moguća, ali ništa još nije sigurno.

Kako ocjenjujete situaciju u ženskom skoku u vis s obzirom na to da je ove sezone bio slabiji prosjek rezultata nego inače i malo skokova preko dva metra?

- Za neke stvari jednostavno nema objašnjenja. Neke su sezone bolje od ostalih i to je to.

Kako gledate na rivalstvo s Čičerovom, koja je ove sezone uzela svjetsko zlato?

- Kao na zdravo rivalstvo, kao ono što sam imala lani s Howard. Uvijek sam isticala kako mi je Ana jedna od najdražih suparnica i jako je poštujem. Nema potrebe stvarati priču tamo gdje je nema. Ona i ja samo u dobrim odnosima, svaka radi svoj posao i ne provociramo se kao što su to neke druge znale raditi.

Kako podnosite poraze koje ste od nje doživjeli? Je li vam neobično nakon dugog perioda apsolutne vladavine biti na postolju, ali ne na prvom mjestu?

- Naravno da nisam presretna zbog toga, ali kao što sam rekla: okolnosti nisu bile lagane, izvukla sam najviše što sam mogla. U tom si smislu nemam što predbaciti. Nemoguće je tražiti da svaka sezona bude bolja od prethodne, kojiput se mora provući i jedna ovakva - polovična.

Opterećuje li vas što u sezoni niste uspjeli preskočiti više od 203 cm?

- Pa i ja bih voljela da sam do sada osvojila sve što se može i skočila 215. Ali život nije jednostavan. Kada te udari po stražnjici, udari te tako da padneš na koljena. Jedino što možeš jest ustati i nastaviti dalje. Nadam se da ću ovaj nalet motivacije iskoristiti najbolje što mogu.

Osjećate li da je onih 209 cm Kostadinove jednako dohvatljivo kao što je to možda bilo prošle sezone? Razmišljate li uopće o svjetskom rekordu?

- Svjetski rekord u ovom trenutku nije moguć. Ali ako odradim sve što smo planirali ovu zimu, nadam se da ću opet biti u poziciji da razmišljam o njemu. Sigurna sam da još nisam rekla svoje, ovo je tek poluvrijeme moje karijere.

Mislite li i danas da je propuštanje natjecanja tijekom zime bilo dobra odluka? Je li moguće da je ozljeda bila i posljedica toga?

- Ne, ozljeda nije bila posljedica propuštanja zime. Teško je reći je li to bila dobra ili loša odluka. Mislim da me malo izbacilo iz fokusa to što sam ostala doma, a kad sam izvan svog ‘tunela’, ne funkcioniram najbolje. Zato je sigurnije skakati i biti budan cijele godine. No, zanimljivo je kako su mi jedno vrijeme prigovarali da imam previše natjecanja tijekom godine…

Je li vam smetalo što ste u Zagrebu za vrijeme Hanžeka bili u Boltovoj sjeni, za razliku od prija-šnjih godina kada ste bili prva zvijezda mitinga?

- Zar vi mislite da je moj ego toliko ranjiv da bih uopće pomislila na takve stvari? Bolt je jedan od najvećih sportaša današnjice, i to zasluženo. On je najbolje što se dogodilo u atletici u posljednjih nekoliko godina, kao sport smo živnuli, a to nam je trebalo. Ponosna sam što je nastupao u Hrvatskoj!

Kakve će biti pripreme za olimpijsku godinu i općenito 2012., hoćete li uvesti kakve novosti ili neke posebnosti...?

- Što se tiče trenažnog programa, to ćete morati pitati tatu. No, imam potpuno povjerenje u svoje trenere. Razmišljamo o mini pripremama u toplijim krajevima, ali to tek oko Nove godine. Zaista se radujem idućem periodu.

Što mislite, kakvi će biti rezultati u olimpijskoj godini?

- Ženski skok u vis će sljedeće godine biti jedna od najjačih disciplina, u to sam sigurna.

Što ćete postaviti kao svoj cilj za OI 2012.?

- Ako se vratim na ‘svoj’ prosjek skokova od iznad dva metra, moći ću odgovoriti svim izazovima.