ZAŠTO 'BIJELI' TRENERI NISU TRAJALI? Loši rezultati, rotacije uprave i bolje ponude

Kako se dogodilo da su treneri u Hajduku u proteklih 11 godina imali takvu nesreću da baš nijedan nije uspio početi i završiti jednu običnu prvenstvenu sezonu od 30-ak utakmica? Pitanje je jednostavno, a odgovor kompleksan. Ima tu svega, od nerealnih klupskih ambicija, velikih očekivanja navijača do promjena upravljačke strukture i neiskustva u vođenju kluba što se često prelamalo preko leđa trenera.

Zoran Vulić upisan je kao zadnji trener koji je odradio kompletnu sezonu dočekavši svibanj 2003. na klupi Hajduka. Da je Vulić tada bio trener s jakom potporom Uprave i javnosti, svjedoči i činjenica da je u sljedećem prvenstvu odradio 29 utakmica. Smijenjen je tri kola prije kraja u trenutku kada je imao čak 61 HNL utakmicu zaredom na klupi Bijelih. Razlog smjene bio je poraz od Dinama u Maksimiru nakon kojeg je Hajduk pao na drugu poziciju dva tjedna prije kraja prvenstva. Do naslova prvaka došli su Bijeli te godine zahvaljujući remiju Dinama u Stanovima, a titulu je u konačnici potpisao Pero Nadoveza.

Smjenu u samom finišu sezone doživio je i Krstičević prošle godine. Četiri kola prije kraja, poslije domaćeg poraza od Rijeke, ustoličen je Tudor koji je momčad kasnije, kroz dvije finalne utakmice Kupa, doveo do trofeja. Rijeka je inače bila kobna za još dva trenera i to u razmaku od samo pet mjeseci - Sliškovića nakon remija 1:1 na Poljudu, te Blaževića nakon poraza 0:1 u Splitu u rujnu 2005.

Bilo je i sezona gdje su se mijenjala tri, pa čak i četiri trenera. Izuzetno turbulentna prvenstva gledali smo 2007/08. kada su se na klupi izredali Pudar, Čutuk, Krešić i Jarni. Rekordna je ipak bila 2009. Te sezone Ante Miše otišao je nakon dva startna kola, pa je uskočio Ivica Kalinić koji je zbog zdravstvenih problema odradio samo jednu nekompletnu europsku utakmicu. Naslijedio ga je Španjić dok nije izabran Talijan Reja. Ali, na kraju je i Reja otišao prihvativši ponudu Lazija i prepustivši mjesto Stanku Poklepoviću. Odlasci trenera za boljim ponudama dogodile su se u tri navrata. Luka Bonačić je u lipnju 2006. izabrao Iran, potom je Eddy Reja otišao u Lazio, a prije dvije godine Krasimir Balakov otisnuo se u Kaiserslautern gdje se zadržao samo mjesec i pol dana.