SAFET SUŠIĆ

'Žao mi je što nisam došao u Dinamo 1982.'

Safet Sušić Pape nogometni je papa u BiH, ali i u Francuskoj, posebno u Parizu, u svom PSG-u
Sarajevo, 060110.U prostorijama nogometnog saveza BiH danas je odrzana press konferencija na kojoj je prisustvovao novi izbornik reprezentacije BiH Safet Susic.Foto: Dado Ruvic / CROPIX
 Dado Ruvic / CROPIX

SARAJEVO - Za starije ljubitelje nogometa, dileme nema - najbolji nogometaš BiH svih vremena, jedan od najboljih na “brdovitom Balkanu”. Danas je Pape izbornik BiH te pokušava ostvariti podvig koji još nikome nije pošao za rukom i dovesti “ljiljane” na prvo veliko natjecanje u povijesti. Kao i Slavenu Biliću u Hrvatskoj, Sušiću je želja 2012. “posjetiti” Poljsku i Ukrajinu. Naš trener svih trenera Ćiro Blažević bio je na dobrom putu prema SP-u u Južnoj Africi, no zaustavio ih je Portugal, koji je bio bolji u dvije utakmice play-offa. Sušić je svjestan težine zadatka - posebno nakon što su ga na domaćem terenu nadvisili “njegovi” Francuzi. Benzema i Malouda zabili su u završnici utakmice na stadionu Asim Ferhatović Hase u Sarajevu, čime se potvrdilo da će se teška borba voditi za plasman na Euru u skupini D, u kojoj su, osim BiH i tricolora, još i Bjelorusija, Albanija, Rumunjska i Luksemburg.

‘Francuski gospodin’

- Znao sam kad sam preuzimao reprezentaciju nakon Ćire Blaževića da mi neće biti lako. Svjesno sam ušao u rizik jer sam smatrao da ova reprezentacija ima dovoljno potencijala za postizanje velikih rezultata. Momčad koja ima Džeku, Misimovića, Pjanića, Spahića, Ibričića... ne može biti loša. Iz moje francuske perspektive (Sušić već tri desetljeća živi u Francuskoj, op. a.) procijenio sam da moram riskirati. Uzeo sam reprezentaciju tek sada iako sam pri svakom od posljednjih izbora bio jedan od kandidata.

Desetljeća u uljuđenoj Francuskoj i Parizu od Sušića su učinile upravo nevjerojatno smirenog gospodina koji ne podliježe emocijama iako je trenutačno u sredini u kojoj su emocije sve:

- Činjenica je da raja ovdje očekuje čuda i svaki se neuspjeh tretira kao katastrofa. Djelomice je to razumljivo jer je nogometnim fanaticima dosta poraza i neuspjeha. Ljudi su u Bosni gladni nogometnih pobjeda. Ja im ih želim dati i mislim da se možemo dokopati drugog mjesta u skupini. Da, mislim da sam uvijek smiren ili to bar pokušavam biti.

Poraz od moćne Francuske Sušiću i momčadi očito je malo potkresao krila kad je riječ o ambicijama.

‘Ne znam igrati na nulu’

- Ne radi se o tome, nema to veze s porazom od Francuske. Osobno sam i uoči starta kvalifikacija sam sebi zacrtao takav cilj. Bio bih to potpisao i prije starta. Jasno je i laicima da nas čeka težak posao. Sve su momčadi u skupini vrlo jake. Bjelorusija je u prvoj utakmici pobijedila Francusku i remizirala s Rumunjima. Sve je otvoreno.

Sljedeća je prepreka Albanija na njihovu terenu. Pape je potpuno otvoren:

- Imam takvu momčad da ne mogu igrati na remi, mi tako ne znamo igrati. Kako se braniti s Džekom, Misimovićem, Pjanićem? I protiv Francuske sam rekao da nemamo što tražiti ako ne zabijemo dva komada. Nismo zabili i poraženi smo, no ništa nije izgubljeno, još je osam utakmica.

Francuzi, koji su se blamirali na SP-u, sada su pod Blancom opet sila. Sušić takav slučaj pamti i iz vlastite karijere:

- Kad je ambijent loš, nema tu kruha. Kao u reprezentaciji SFRJ na SP-u u Španjolskoj 1982. Očekivanja su bila velika, teško je to objasniti, nije bila dobra klima. Pa i ta utakmica sa Španjolskom, trebali smo bez problema proći skupinu. Da sudac Sřrensen nije bez razloga ponovio penal, sve bi bilo OK. Nije bilo ni ovako loše, remi, pobjeda i poraz, ali... A bilo je tu još problema. Prvo smo potpisali s Pumom pojedinačne ugovore Pižon, Savić i ja, a reprezentacija s Adidasom, i to je prilično utjecalo na lošu atmosferu. Pretjeralo se i pripremama. Nakon sezone svi smo bili spremni, a imali smo u Novom Sadu po tri treninga dnevno uoči SP-a. Mrtvi smo došli na SP.

Nije bilo općenito dobro s reprezentacijom u Sušićevo vrijeme. Kiks u Španjolskoj, pa na EP ‘84. s tri poraza u grupi, izostanak s idućih SP-a i EP-a.

- Ne znam zašto, valjda su drugi bili jači. A imali smo dobre igrače... Šteta baš za tu 1982. jer je to, po mom mišljenju, bila najbolja generacija. Bolja i od one iz 1990., kada smo s Osimom došli do četvrtfinala SP-a i nesretno ispali od Argentine na jedanaesterce.

Sušić je zadovoljan karijerom u Sarajevu, PSG-u i reprezentaciji, iako je mogao igrati za veće i bolje klubove:

- Problem je što je tada igrač morao napuniti 28 godina da ode u inozemstvo. Da nije bilo tog pravila, vjerojatno bih igrao u puno većim klubovima. To je pravilo bilo dobro za našu ligu, za domaći nogomet, svi su najbolji igrali ‘doma’, no za igrače je to bilo loše. Nisu mi dali dozvolu za inozemstvo te 1982., morao sam još šest mjeseci ostati u Sarajevu. Tada je ovamo došao Zorislav Srebrić, došao je po mene da idem u Dinamo. Nisam otišao, uzeli su Ringova. Mislim da sam tada pogriješio, teško mi je bilo otići jer se radilo o samo šest mjeseci. No, da sam otišao, možda bih i dulje ostao i igrao bih u Kupu prvaka i nakon toga otišao u bolji klub. A i mi smo igrali u Kupu Uefa. Da, mislim da sam s tom odlukom pogriješio, trebao sam doći u Zagreb. Bilo je ponuda i prije, dolazili su mi kod kuće iz Zvezde i Partizana.Teško mi je bilo otići iz Sarajeva.

Sušiću smeta što je BiH po uspjesima daleko ispod ostalih zemalja bivše SFRJ:

Mujdža nije trebao Biliću

- Mi smo daleko, daleko od Hrvatske i Srbije koji imaju puno veći fond igrača. Osim toga, najbolje se sve vidi po jednom primjeru. Da je Hrvatska trebala Mujdžu, on nikad ne bi igrao za BiH. Pogledajte gdje igraju igrači iz Hrvatske i Srbije, a gdje bosanski. Slovenci, imaju ono što nema nitko od ovih naših reprezentacija, imaju germanski mentalitet, ambiciozni su i nemaju pritisak. Ovdje je smak svijeta ako se ne pobijedi. No, netko će kad-tad odvesti BiH na veliko natjecanje. Kamo sreće da to meni pođe za rukom.

Razočaran Mundijalom

Za Sušića je, kao i mnoge, danas najbolji igrač svijeta Lionel Messi. Kao svog suigrača, najviše hvali Velimira Zajeca i Vladimira Petrovića Pižona:

- Uvijek sam njih izdvajao. Žao mi je Zajeca što nije uspio s Dinamom. Od onih prije mene, Dragan Džajić je bio najbolji. U svjetskim okvirima to su samo Pele, Maradona i Cruyff. Oni su odskakali od ostalih, nije to samo fama koja je stvorena, to je zaista istina.

Riječ čovjeka koji je proglašen najboljim u BiH u povijesti te najboljim koji je ikad igrao za PSG (uz Ronaldinha, Weaha, Anelku, Djorkaeffa...) ima svoju težinu. Pa i kritika prema današnjem nogometu:

- Nije me oduševio SP u Africi, sve je to postalo show. Nije kao nekad, kad je igrač drhtao za nastup na SP-u. Sada je Liga prvaka donijela zasićenje, previše je tih utakmica na svakom koraku. Dogodi se da promijenim program na TV-u kada me utakmica ne zadovolji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 06:32