Brutalni, životinjski, krvnički start Šimunića nad Sulejmanijem, desert je beogradskim novinarima, koji su izostanak očekivane pobjede nadomjestili ovim “slatkišem”. Šimunić za Haag, Šimunić za zatvor, to su najčešći komentari o pogibeljnom startu “hrvatske zvijeri” nad srpskim nogometašem!
I Joe se oglasio, opisavši svoj grubi faul kao “taktički prekršaj”, iako je svjestan da je tada spašavao svoju momčad i žrtvovao se za plasman u Brazil. Ali, srpskim medijima pridružili su se i engleski, kazavši - ovo je najbrutalniji faul u povijesti nogometa?! Kako su onda tretirali krvnički start Taylora nad Eduardom da Silvom, kada mu je slomio nogu i uništio karijeru, i za to je kažnjen trivijalnom kaznom od tri utakmice neigranja.
Istina je, svi se sjećamo prve hrvatske utakmice na Europskom prvenstvu 1996., protiv Turske u Nottinghamu, kada je u 86. minuti Asanović jednom od najboljih pas lopti koje sam vidio, izbacio Vlaovića u gol-šansu.
Alpay i Vlaović
Na semaforu je pisalo 0-0, Vlaović je sam krenuo prema turskom golu, za njim je kaskao Alpay. Mogao ga je saplesti, za što bi dobio crveni karton i poštovanje nacije, no, nije to učinio. Vlaović je zabio, Turska je izgubila, Alpay je dobio Uefinu nagradu za fair play i prezir turskih navijača. Bojeći se navijačke srdžbe, mjesecima se nije usudio izaći iz stana.
U povijesti nogometa ima i suprotnih primjera. Meč između Urugvaja i Gane. Igrala se 121. minuta, kada su igrači Gane matirali golmana Musleru i uputili loptu u praznu mrežu. No, odnekud se stvorio Luis Suarez i u bravuroznoj golmanskoj paradi rukom uhvatio loptu.
Crveni karton, jedanaesterac, Gyan pogađa gredu, u četvrtfinale SP-a ide Urugvaj. Suarez, kojega je zbog te nesportske geste zamrzilo pola svijeta, žrtvovao se za svoju zemlju, no, pljeskali su mu samo u Montevideu...
Kao što su nakon Suarezove bravure zanijemile vuvuzele, tako su i nakon Šimunićevog starta zanijemile trube iz Dragačeva. Žrtvujući vlastitu karijeru, Šimunić je učinio ono što bi svaki profesionalac, timski igrač, učinio za momčad. Bacio se pred “metak”, i ako će se Hrvatska plasirati u Brazil, nikada ne smije zaboraviti da je Joe bio možda ključni čovjek...
Šimunić ne ide u Haag, Joe ide u Rio de Janeiro! Šimunić je naš nogometni heroj i u ovom brutalnom sportskom dobu, gdje je sve manje prostora za fair play, njegov “start za zatvor” samo je alibi srpskoj reprezentaciji, koja ni u četvrtom pokušaju nije uspjela pobijediti Hrvatsku.
Srbi kao Talijani
Mogu se tješiti, nije to pošlo za rukom ni Italiji, od koje je Hrvatska zadnji put izgubila 1942. u Genovi. Ne znam koliko će utakmica Šimunić dobiti nakon “medijskog linča” engleskih i srpskih medija, ali bez obzira na visinu kazne, mora biti u ekspediciji za Brazil i dobiti svojih pet minuta slave.
Pa makar za tih pet minuta dobio tri žuta kartona, kao 2006. protiv Australije,. Gospodo, ovo nije šah ili bridž, nogomet nije “labuđe jezero”, već gladijatorska igra, u kojoj morate računati na ožiljke i krvava koljena. Takva su nogometna pravila u 21. stoljeću.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....