VELIKA ANALIZA SN Boljih nema, a hoće li biti bolji nego u Brazilu, ovisi o jednom čovjeku!

Nije bio izbor 26, nego 27 igrača. U najavi smo se, dakle, točno odredili prema Čačićevim izborima, a jedina nadopuna jest opet poziv Ćaleta-Caru. Taj je igrač, da podsjetimo, bio u prvom Čačićevom popisu po preuzimanju reprezentacije, za dvoboje s Bugarskom i Maltom...

Činjenica da nema nekih iznenađenja može se dvojako tumačiti. S jedne strane točno je da se u gro izboru (17-18 igrača) svi slažu da je to ono najbolje što trenutno Hrvatska može pokazati na kontinentalnoj smotri.

Nisu slabiji od 2014.

Popuna popisa 23 ostavlja prostor za raspravljanje je li bolji ovaj ili onaj izbor, je li netko drugi mogao biti na širem popisu, ali ionako su to igrači koji će biti u drugom planu. Iskustva s velikih turnira ukazuju da se izbornici odlučujuću za 15-16 igrača koji će igrati. U Poljskoj prije četiri godine Bilić ih je koristio 16, od čega dvojicu minimalno (Kranjčar, Dujmović). Kovač je u Brazilu koristio 17 igrača, dijelom jer je Mandžukić bio suspendiran u prvoj utakmici. Nešto više je izbora koristio Bilić 2008. u Austriji, ali pretežno zato jer je treću utakmicu u skupini, osiguravši prolaz prije, odmarao dio igrača...

Zanimljiva je i kvota novaka po velikom turniru. U odnosu na prošli Euro nema 10 igrača, a ista brojka (dijelom različita imena) izostanak je i sada u odnosu na Brazil. Tako dolazimo do činjenice da je u kadru za Francusku čak 13 igrača iz prošlog Eura u Poljskoj. Od njih 13 u Brazilu ih je bilo dva manje, i to Strinić i Badelj, koji će sada putovati na Euro 2016. Što nam sugeriraju ti podaci?

Opće je mišljenje da je Hrvatska na Euru u Poljskoj odigrala jako dobar turnir u teškoj skupini s buduća dva finalista, Španjolskom i Italijom, te nešto lakšim suparnikom Irskom. Iz tog kruga igrača tu je 13 reprezentativaca i to Subašić, Srna, Vrsaljko, Ćorluka, Vida, Schildenfeld, Strinić, Badelj, Modrić, Rakitić, Mandžukić, Perišić i Nikola Kalinić. Od onih koji su više igrali nedostaju Pletikosa, Jelavić, Pranjić i Vukojević. Iz brazilske ekspedicije od aktivnijih nedostaju još Olić i Lovren. Kad usporedimo izostanke i one koji su ih nadomjestili (Subašić, Kovačić, Brozović, Perišić, Vida, N. Kalinić, Pjaca…) možemo izreći načelno uvjerenje kako ova “francuska” Hrvatska sigurno nije slabija po kvaliteti kadra u odnosu na Poljsku i Brazil, ali je li bolja i koliko, to će tek pokazati dvoboji s Turcima, Česima i Španjolcima.

Ono što je plus ovoj selekciji, to je da nam je taj gro reprezentacije, 15-ak prvih izbora (Subašić, Srna, Ćorluka, Vida, Schildenfeld, Vrsaljko, Strinić, Modrić, Rakitić, Perišić, Brozović, Kovačić, Badelj, Mandžukić, N. Kalinić) u najboljim natjecateljskim godinama.

Iskusni, ne i stari

Ta 15-orica imaju prosjek od 28 godina, koji “kvari” tek Srna sa svoja 34 ljeta. Idućih 12 igrača na pripremama imaju prosjek od 22,8 godina, a svi zajedno s popisa 27 još su i mlađi, 22,6 godina. Bez četvorice koji će otpasti (najbliži Livaković, Ćaleta-Car, Antolić, Halilović ili Čop) lista od 23 očekivana putnika imala bi prosjek od 26,4 godine.

Hrvatska, dakle, ima prilično iskusnu, ali ne staru reprezentaciju, s važnim dijelom igrača kojima je ovo zenit reprezentativne karijere, ali i s onima koji su tek ušli u “srednje godine” profi-karijere, svi oni uz dio mladih Vatrenih (Vrsaljko, Brozović, Kovačić, Pjaca, Halilović, Jedvaj…) koji su se već nametnuli za naslovne role, ili su prilično blizu toga...

Prošlo je osam godina od posljednjeg proboja Hrvatske u drugi krug velikog turnira. Nedvojbeno jest da Ante Čačić ima takav kadar igrača, i po kvaliteti, i po tajmingu njihove karijere, da je uobičajeni minimum ambicije prolaz skupine ovaj put imperativan. Upravo će o izbornikovu načinu pripreme reprezentacije, taktičkih bistrih i logičnih ideja, ali i vještini da stvori atmosferu homogenosti i pozitive, uvelike ovisiti hoće li ova obećavajuća Hrvatska barem minimalistički opravdati očekivanja. Ako se prođe skupina, onda će dosta toga ovisiti i o drugim faktorima. No, razbijati glavu u tom slučaju bit će zapravo uživanje i nadanje da bi ova Hrvatska mogla učiniti nešto više. To ne znači nadmašiti legendarne brončane, nego biti bolji od Hrvatske iz 2012. i po mogućnosti ostaviti dojam kao ona u Austriji 2008. Bude li pak mrvu uspješnija i sretnija od te škvadre iz Beča, eh, onda...