SLAVEN BILIĆ UVJEREN 'Brazil je jači od nas, ali možemo im nauditi ako se neke stvari poklope'

Slaven Bilić baš se razveselio poznatim licima iz ekspedicije Splita u Antalyji, sa svima se srdačno pozdravio i rukovao kad su stigli u zatvoreni sportski kompleks hotela Gloria Serenity u kojemu je njegov Bešiktaš odradio završni dio priprema pred nastavak turskog prvenstva. Taj kompleks, pa i hotel, doista su priča za sebe, još jedan dokaz o priči o velikima i malima. Splitu stvarno ne fali ništa u Papillon Zeugmi, ali je to neusporedivo s Glorijom Serenity.

Naš bivši izbornik koji je čak šest godina proveo za kormilom reprezentacije Hrvatske, dobro se snašao u Bešiktašu. Puno bolje nego u Lokomotivu iz Moskve u koji je došao još svjež od rada s reprezentacijom, praktički nije imao slobodnog dana, a u Istanbulu je to već drugačije. Makar ne znači da mu je lako.

- Imali smo odličan start, kažu nikada bolji za Bešiktaš, a onda nas se dogodila ta utakmica s Galatasarayem kad su navijači ušli u teren u 88. minuti i izazvali prekid. Mene uvjeravaju da to nisu naši navijači i da oni to nikada nisu učinili, kao i da to ima veze s politikom. Neću ulaziti u to, ali ja sam tada dobio tri utakmice zabrane vođenja momčadi, a da riječ nisam rekao. Kao i kaznu igranja utakmice bez gledatelja. Nakupilo se toga, ali ne mogu reći da sam nezadovoljan.

Bešiktaš ga u mnogo toga podsjeća na Hajduk, isti im je aktualni trenutak.

- Oba kluba imaju fantastične navijače, to je broj jedan. Ugled, tradicija i povijest su slični. Novaca se baš i nema, barem u odnosu na rivale koje se nastoji uhvatiti. Kao što Hajduk pokušava uhvatiti Dinamo, tako mi ganjamo Galatasaray i Fenerbahče. Navijačima to nije lako trpjeti, nadaju se boljim danima, pogotovo kad se završi stadion. Da se razumijemo, meni je ovdje izvanredno. Nećemo si lagati. Problema trenutno ima, ali držimo se. Nemam ja nikakav pritisak da nešto moram osvojiti, logično je da se želiš boriti za nešto.

Eh, kako vrijeme leti i kakve su to sve spone nastale protokom vremena. Vrijeme je letjelo i s Bilićem u Beleku, izašli smo na zrak da može zapaliti cigaretu (“smanjio sam, pušim pet dnevno”), ali i da se maknemo iz gužve. Nekoliko puta je prečuo poziv da je vrijeme za polazak i da je autobus već odavno upalio motor, spreman za transfer do aerodroma. Čekajte malo, gospodine glasnogovorniče, nismo se još dotakli reprezentacije Hrvatske. Ipak je Bilić šest godina bio izbornik, a toliko je i igrao za Hrvatsku.

- Što ću reći? Neću reći da smo suvereno prošli u play-offu protiv Islanda, ipak je u prvoj utakmici bio vidljiv grč, ali u 180 minuta bili smo puno bolji, zar ne? Nije to bilo estetski lijepo, međutim, cilj je ostvaren.

On je iz Istanbula uglavnom sve promatrao šutke, ostao je nedostupan za komentare.

- A što bih ja trebao tumačiti odavde, dva sata leta daleko od Zagreba, kad nisam u sve upućen?

Neke stvari ipak može reći, makar će u početku upotrijebiti uvijek istu upitnu rečenicu “a što ću ti reći o...”. Kakvu Hrvatsku očekuje u Brazilu na Svjetskom prvenstvu?

- Hrvatska je uvijek dobra kad se ima vremena spremiti. Kad su duge pripreme, mi smo dobri. Tako je bilo u moja dva odlaska na završnicu Europskog prvenstva, bili smo dobri i u Austriji i u Poljskoj. To nama odgovara, nije to ničija posebna zasluga nego smo mi međusobno dobri, pa i prijatelji. Kako ćemo proći? Neću se baviti rečenicama tipa da je Kamerun nikakav ili da nam je Meksiko mušterija kad to nije tako. To su ozbiljne reprezentacije, kao što smo i mi. Nema favorita. Objektivno je reći da je Brazil jači od nas, a ja volim reći da smo mi dovoljno dobri da im možemo nauditi ako se neke stvari poklope.