Rusija i Turska novi eldorado za naše igrače

ZAGREB - Kakva je sudbina hrvatskih nogometnih “udavača” u ljetu u kojemu naša reprezentacija izostaje sa Svjetskog prvenstva? Transfera ima i bit će ih, ali kupci neće biti zvučni.

Ivica Vrdoljak iz Dinama se upravo prodao u poljsku Legiju za odštetu od 1,000.000 eura, a prije nekoliko sezona Kerić je iz Cibalije za samo 250.000 otišao u Češku.

Grčka kao utjeha mnogima

Takvih transfera bit će mnogo više kad i Hrvatska postane punopravna članica EU. Zasad su Hrvati još uvijek stranci u Španjolskoj i Italiji, Velika Britanija inflaciju jeftinog uvoza kontrolira radnim dozvolama, a Njemačka nema kvota za strance i tamo su naši igrači odavno poželjni klijenti, što Vida i Zvonko Pamić ovog proljeća samo potvrđuju.

Od zapadnoeuropskih, tzv. liga petice samo Francuska našima priznaje status državljana EU. Zato je Lyon mogao licitirati za Lyona, zato je Tadić lako otišao u Grenoble, a dvojica Varteksovih mladih reprezentativaca u drugoligaš Sedan. Zato bi i hrvatski državljanin Sammir mogao u PSG, zato je i Monte Carlo donedavno bio hrvatska meka, a Rennes danas bacio oko na mladog Antolovića.

Osim Francuske, od zemalja članica EU koje uvoze nogometaše samo još Grčka priznaje Hrvatima status “nestranaca”, stoga oni koji nisu reprezentativci ( Rubil, Rukavina, Budimir, Popović, Kukec...) ili koji su bili ( Balaban, Bule...) relativno lako pronalaze posao kod Helena.

Dinamo i Hajduk zavrću pipe

Međutim, novac se u nogometu odavno ne vrti samo na Zapadu. Mnogi su naši nogometaši već bili klijenti japanskih i korejskih klubova, Blažević i Ivanković otvorili su im vrata Kine, no u pravi eldorado pretvaraju se Rusija i Ukrajina, odnosno Turska. Ibričićev transfer u dvostrukog ruskog prvaka na razini je nekadašnjeg Olićeva u CSKA. U manje ruske klubove odlazili su svojedobno Marijan Vuka, Blatnjak, Mario Jurić, Luka Vučko, zimus Josip Knežević, a do kraja ljeta možda će čak i Bundeslige željni Mario Mandžukić?

Ukrajinci trenutačno naše igrače drže na “stand-by”, no posljednjih godina aktivni su Turci koji mnogo ulažu u nogomet (igrače i infrastrukturu) i za samo su jedan glas izgubili domaćinstvo Eura 2016. Upravo su kupili Ermina Zeca , lani iz Šibenika stopera Kulušića, pa Vučka, Lovreka, Ivešu... Naši nisu meta Galatasaraya, Fenera ili Besiktasa, ali ovisno o vezama pojedinih menadžera, uspijevaju realizirati nekoliko puta vrednije ugovore nego u HNL-u, koje ne mogu pratiti ni Dinamo, ni Hajduk (slučaj Zec).

Unutar Hrvatske, pak, 90 posto prelazaka je bez odštete. Dinamo i Hajduk zavrću pipu jer im novac od prodaje treba za preživljavanje, ne žele više licitirati s iznosima preko 1,000.000 eura...