Regionalna liga: Mamuzanje mrtvog konja

ZAGREB - Predstavnici Zagreba, Beograda, Sarajeva, Ljubljane, Skoplja, Sofije i Bratislave kući su se vratili ugodno iznenađeni stavom Uefe koja načelno “nema ništa protiv” klupskih nogometnih integracija.

Negdje na tragu te benigne fraze, koja može rasplamsati maštu iako ne mora ništa značiti, je i HNS-ov glavni tajnik Zorislav Srebrić. On ističe da bi se kao preduvjet bilo kakvog ozbiljnog razgovora morale “presijecati brojne tangente”. Hoće reći, pitanja sigurnosti, marketinga i TV prava, slobodnih termina i protočnosti lige. Putem je izgubio ključno pitanje, ono o smislu takvog natjecanja, što je dan poslije podignulo mnoge obrve.

Priča o regionalnom nogometnom udruživanju traje već dobrih desetak godina. Redovito ispliva zimi kada naša prvoligaška krema na turskoj ili španjolskoj rivijeri mlati praznu slamu, odnosno udara tzv. finu glazuru dvomjesečnih priprema za napornu dvomjesečenu domaću sezonu. Tako je bilo i ove godine kada je bubu u uho srpskim novinarima stavio Zdravko Mamić. U dosadnoj karanteni Beleka vratio se dječačkoj lektiri, “pitao vrabac na grani čvorka što to znači velika četvorka, slatko, slatko kao optimizam, Hajduk, Zvezda, Dinamo, Partizan...”. Odmah je odgovorio Zvezdin predsjednik Vladan Lukić ocjenom da nostalgičari pate za ex-yu ligom zazivajući zapravo Zvezdu u gostima. Nabusito, arogantno, ali priča se kotrlja. Nekoliko dana kasnije riječki napadač Alen Gerc je iz debelog zaleđa uletio u žarište interesa iste te Zvezde. Patka, poluinformacija ili istina, više nije ni bitno. Činjenica je da probni baloni lete kao jedrilice na aeromitingu.

Dok seciraju projekt novog zajedništva, racionalni zagovornici lige pozivaju se na svijetle košarkaške primjere. Uvjereni su da bi mogli uspješno prekopirati model NLB lige koja već godinama lijepo klapa, kvalitetom se približila europskom vrhu, a sigurnost njezinih sudionika i gledatelja uopće nije upitna. Pritom ipak promašuju bit jer previđaju dva ključna momenta. Nogometni stadioni za razliku od košarkaških dvorana nisu aseptična okupljališta. Pod Ciboninim tornjem najstrašniji eksces dogodit će se kad iznerviran netko vikne da “sudac nema pišu”. Maksimir, Poljud ili Marakana hramovi su druge vrste gdje ulogu prvosvećenika igraju ultrasi, u velikoj većini hardcore desničari i - ljuti protivnici ovakve lige.

Drugi važan detalj tiče se europskih natjecanja. Platinijeva reforma europskih kupova otvorila je vrata svim tim posustalim i navodno obespravljenim klubovima da se povremeno uguraju u Ligu prvaka ili da barem regularno dohvate mjesto u Ligi Uefe. Liga prvaka je, za ilustraciju, ove godine baratala budžetom većim od milijarde eura, od čega je 75 posto alocirano klubovima. Europa novcem i nudi pregršt zanimljivih suparnika. Nova regionalna liga nudi mamuzanje mrtvog konja, obnavljanje davno oplakanih suparništava, oživljavanje zapjenjene šovinističke atmosfere na tribinama. Ona, osim toga, posljedično nudi i odumiranje ostatka hrvatske lige koja nije bitno dosadnija od mađarske, češke ili švedske. Marketinški stručnjaci rekli bi - neprocjenjivo.