Predsjedniče, a kada ste zadnji put gledali HNL?

Car je gol! Fraza koja najbolje pristaje uz hrvatski nogomet! Nema više prozirne, nevidljive svile Ćirinih, Barićevih, Kranjčarovih i Bilićevih pobjeda, osim nekoliko iznimaka, koje se zovu Olić, Srna, Vukojević, Modrić, Kranjčar ili Petrić, hrvatskom nogometu je došla “zadnja ura”. Odzvonilo je! Ostat će samo spomenici, anali o velikim pobjedama, trećem mjestu na svijetu, vila u Rusanovoj ulici i nekoliko činovnika koji će tamo uporno čekati penziju. I članovi nogometne vlade, za koje je HNS “krava muzara”. A u sefu “paučina” i hrpa neispunjenih obećanja...

Marković klubovima baca pojas za spašavanje

Razlog ovakvom pesimizmu nisu samo tri utakmice “tramvaj lige” u milijunskom Zagrebu, gdje je tri prvoligaške utakmice promatralo jedva 1000 posljednjih zaljubljenika u nogomet, nogometnih “bolesnika”, koji još imaju živaca otkinuti 90 minuta i 30 kuna za najdosadniju i najslabiju nogometnu ligu u Europi. A nekad je na Prvomajskoj, Končaru ili Trnju, da ne spominjem Trešnjevku i Lokomotivu, bilo između tri i pet tisuća ljudi. Da ne govorim o Zagrebu, čija drugoligaška utakmica s Osijekom i danas drži rekord Maksimira, taj meč je gledalo više od 64.000 gledatelja. A danas Dinamo u Varaždinu gleda novinarski nategnutih 3000 ljudi.

Za to vrijeme, dok se Hrvatska nogometna liga raspada, Vlatko Marković i dalje lebdi u iluziji Budimpešta - Nyon - Bratislava - Beč, predsjednik je stalno na putu i “skrbi” za dobrobit hrvatskog nogometa. Ne može mu se osporiti da je privukao u reprezentaciju Petrića, Rakitića, braću Kovač, Šimunića i ostalu dijasporu, ali, njegov smrtni grijeh je nebriga i nemar o Hrvatskoj ligi. Prebacio je lopticu na Udruženje prvoligaša, vjerujući da će se stvari same od sebe razvijati, iako je jasno da u kući bez gospodara “kuća je tijesna a čeljad bijesna”.

Zar ne vidi Marković da liga propada, da se stadioni urušavaju, da je gradnja kampa najobičnija iluzija i da on stoji “gol kao Adam”, a u sebi razmišlja o još jednom mandatu.

I zar mu nije jasno da novi ljudi u velikom luku zaobilaze Rusanovu, jer u toj žabokrečini ne mogu ništa pokrenuti, jer je stroj “zahrđao”, jer je menadžerska pohlepa rasprodala sve što vrijedi, jer je sustav natjecanja nakaradan, a cijela Hrvatska ima jedan jedini pristojan stadion. U milijunskom gradu na tri prvoligaške utakmice prodano je manje od tisuću ulaznica. Alarm zvoni odavno, ali nikoga, osim nekoliko piskarala, nije za to briga i svi, kao nojevi, guraju glavu u pijesak. I vi, predsjedniče, no zar već nije vrijeme da pogledate istini u oči!