David Moyes i Tata Martino nastavljaju upoznavati divote upravljanja megaklubovima u doba tranzicije. To je postalo jasno nakon što su Manchester United i Barcelona u subotu počastili navijače novim neugodnim iznenađenjima.
United je protiv skupine rashodovanih talenata, okupljenih u Stokeu ( Crouch, Adam, Odemwingie), izgubio već osmu prvenstvenu utakmicu ove sezone, petu od starta 2013., a Barcelona je porazom protiv Valencije oslobodila put madridskim suparnicima da je prvi put nakon 59 tjedana smijene na vrhu “la lige”.
Sretni i s 4. mjestom
Premda su na Old Trafford i Camp Nou sletjeli s izvrsnim preporukama i u najzrelijim trenerskim godinama (obojica 50-godišnjaci), Škot i Argentinac sve se teže snalaze u kokpitu dva moćna bolida i sve češće izlijeću u zavojima. Dinastije Alexa Fergusona i Pepa Guardiole - koji su se, podsjetimo, sudarali u finalima Lige prvaka 2009. i 2011. godine - zasad su prekrupan zalogaj za nasljednike koji u skorije vrijeme očito neće dobaciti do sličnih olimpijskih visina.
Moyes će biti presretan ako se do kraja kampanje uopće stigne ugurati u “top 4” društvo gdje se dijele ulaznice za Ligu prvaka, zasad se plasman u Europa ligu čini kao objektivan domet njegove obeshrabrene momčadi. Martino mora biti zadovoljan ako do kraja prvenstva nastavi pratiti ritam Atletica i Reala, koji trenutačno izgledaju mnogo uvjerljivije i homogenije, vjerojatno i zato što ih vode treneri naoružani liderskim osobinama i trofejnim “know how” vještinama.
- Ne znam što nam se dogodilo, nema logičnog objašnjenja za poraz - istim šupljim alibijem branili su se u subotu Moyes i Martino. Navijači velikih klubova alergični su na takve argumente, vojske kroničara “embediranih” na United i Barcu očekivano seciraju svaki zarez i pomalo diskvalificiraju dvojicu trenera. Premda je, istini za volju, samo Moyes zasad autor groznog fijaska, dok Martino to tek treba postati.
Upitan da detaljnije objasni što misli pod tim “ne znam...”, Unitedov menadžer u subotu je nizao sve tanju i tanju ispriku.
- Deset puta smo se probili do korner-crte i niti jednom nismo pronašli slobodnog igrača u kaznenom prostoru.
Poraz zbog Aragonesa
Benevolentniji novinari upozoravaju ga da se u vrijeme Sir Alexa o prevrtljivoj sreći razglabalo eventualno kada bi United iščupao bodove u sudačkoj nadoknadi, a danas je ona krivac za poraze protiv Stokea, Sunderlanda ili WBA. Nabrušeniji kritičari podsjećaju Moyesa da je momčad u kojoj igraju Van Persie, Rooney i Mata, dok Kagawa i Januzaj na klupi čekaju priliku, san svakog premierligaškog menadžera.
Kada kaže “ne znam...”, Martino na drugoj strani ipak priči daje logičniji nastavak. Argentincu nije jasno zašto Barca nakon polusatne dominacije i vodstva 1-0 nije dokrajčila Valenciju, nego je ubacila u drugu brzinu i melankolično odverglala ostatak utakmice. Zaštitnički nastrojen Mundo deportivo ide tako daleko da uzroke apatije vidi u hommageu Aragonesu. Dok je lice pokojnog trenerskog velikana promatralo publiku sa semafora, fotoreporteri su uhvatili suzu u Xavijevu oku. Velikom broju Barcinih igrača odlazak “mudraca iz Hortaleze” teško je pao.
‘Farbanje’ transfera
Narušavanju pobjedničke klime moralo je, međutim, više kumovati ono što se posljednjih dana događalo u klubu: naprasni silazak s vlasti Rosella, koji je “ofarbao” Neymarov transfer kao da boja hrvatske tunele, rasplamsavanje borbe za vlast, plus priče o novoj Messijevoj povišici. Preživjeti u takvom okruženju predstavljalo bi izazov i za veće trenerske tate-mate od “Tate” Martina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....