Pogreb kakav Split ne pamti: Tišina je bila jeziva, zrak je 'parao samo plač...

Uz pjesmu "Kada umren umotan u bilo" i na desetke upaljenih bengalki na posljednji je počinak ispraćen Žan Ojdanić. Kako je taj legendarni vođa Torcide još za života ušao u legendu, tako će se i njegov pogreb na splitskom Lovrincu još dugo pamtiti. Oko dvije tisuće prijatelja, kolega i znanaca došlo ga je ispratiti u vječnost, ondje gdje si je osigurao mjesto i prije nego što mu je život naprasno prekinut, izvještava Slobodna Dalmacija.

Malo tko pamti kad je posljednji put toliki skup došao na jedan pogreb. I to dovoljno govori koliki je trag Žan Ojdanić ostavio. Otišao je otac, suprug, brat, prijatelj, suborac... Onaj za kojeg se mislilo da je jači i od - smrti.

Nije bio od velikih riječi, već samo do velikih djela. I po tome će zauvijek ostati upamćen. Prijateljskim savjetima, likom i djelom, duboko se urezao u srca prijatelja i znanaca koji će sjećanje na njega brižno čuvati do posljednjeg daha.

Mnogi će reći da je upravo on bio jedan od začetnika današnje borbe za veliki Hajduk, za novu eru kluba koja je već debelo uzela maha. Ono za što se on borio, nastavit će se boriti oni koji su ostali iza njega.

A njih ima - mnogo. Današnji je pogreb to pokazao. Prilazi groblju bili su krcati već i sat vremena prije početka pogreba. Mnogi su bili odjeveni u bijele košulje, a križ je nosio predsjednik Torcide Željko Mamić. Iza njega u dugoj koloni djeca Hajduka i Torcide nosila su hrpu vijenaca. Truba je zasvirala taktove pjesme "Ima jedna duga cesta", prigodno...

Suze su se brisale, nitko nije mogao ostati ravnodušan, a Žanova obitelj bila je neutješna... Mnogima je tek tada zapravo došlo u glavu da Žana više nema. Nisu mogli vjerovati da je zaista otišao.

U miru i tišini kolona se zaputila prema Žanovu posljednjem počivalištu. Ljudi su se penjali na okolne brežuljke i grobove, gdje god su stigli i uhvatili mjesto... Njegovi suborci iz 4. gardijske brigade također su se skupili, hicima su mu odali posljednju počast.

Klapa je zapjevala "Kada umren umotan u bilo" i u tom trenutku Žanovi su prijatelji upalili na desetke bengalki. Spokojno su se opraštali od jednog i jedinog. Tišina je bila jeziva, zrak je "parao" samo plač...

Još dugo nakon pokopa ljudi su se razilazili, tješili rodbinu i najbliže prijatelje, došli se pomoliti na njegov grob. A sudeći prema odazivu, Žanov će grob biti često posjećivan. Nikada neće pasti u zaborav. I ne smije.

Žana više nema među nama. Otišao je. Ali kako je rekao tajnik Našeg Hajduka Ivan Rilov na komemoraciji:

- Žan će živjeti u nama dok god mi živimo onako kako nas je učio.

To neka bude misao vodilja svima koji su voljeli Žana.