Da hrvatski sport još uvijek živi u Jugoslaviji, i da još “živi duh naših djedova”, shvatio sam po jednom bizarnom teniskom podatku; ulaznice za Davis Cup meč Srbija - Hrvatska rasprodane su za samo 13 minuta. Dinamov stadion je samo triput rasprodan, za utakmicu s Partizanom, kada se cijelu noć dežuralo pred blagajnama, i za dvije utakmice s Jugoslavijom, odnosno Srbijom. Čak i za meč protiv Manchester Uniteda Maksimir je bio poluprazan. Kada će sljedeći put biti rasprodan? Kad će u Maksimiru gostovati stari neprijatelj, C. zvezda!
Već 25 godina pokušavamo pobjeći s Balkana, ali, Balkan ne želi izaći iz nas. Ili mi to zapravo ne želimo, draži nas miris narodnjaka i neodoljivog dima s roštilja. I u nogometu je to slučaj, i dok je tako, neće biti napretka. Danas u hrvatskom nogometu vrijede četiri stvari - reprezentacija, Dinamova omladinska škola, Rijekina vizija stvaranja velikog kluba i Hajdukova publika. Ostalo je - “šrot”! Istina je da je nogomet prvi ustao protiv lažnog bratstva i jedinstva i njegovih tekovina, protiv karavana prijetvornog prijateljstva, ali, prvi se i želi vratiti u nove jugoslavenske okvire.
Kolonija za lige petice
Ne vrišti li pročelnik našeg nogometnog folklora Zdravko Mamić da je regionalna liga, konspirativno ime za YU ligu, jedini izlaz iz nogometne depresije? Međutim, ima i drugih izlaza.
Ako Davor Šuker u nogometnoj povijesti ne želi ostati zapamćen samo kao veliki centarfor i prosječni predsjednik HNS-a, mora iz svog karaktera izbrisati nekoliko mrlja koje mu priječe da postane veliki predsjednik. Da bi dobio drugi mandat u HNS-u, da bi dobio ozbiljniji čin u Platinijevoj vladi, jer se ne namjerava zaustaviti samo na dizanju ruke za prijedloge aktualnog predsjednika i biti jedan od beznačajnih ministara, Šuker najprije mora izbrisati prezir prema Splitu. Bez obzira što su mu ondje fućkali, a nakon toga ga i ružno vrijeđali.
On mora dotjerati HNL u red, ne smije dopustiti da Hrvatska bude nogometna kolonija liga petice, mora dotjerati u red trenersku i sudačku organizaciju. Jednostavno mora pokrenuti revoluciju u nogometu, mora pronaći formulu kako financijski i organizacijski ta liga može preživjeti. Jer, hrvatski nogomet nije samo trinaest prvoklasnih igrača u Realu, Barceloni, Interu i još negdje, hrvatski nogomet su uređena TV prava, ozbiljan plan za nacionalni stadion, koji je unatoč političkoj ignoranciji sadašnje vlade, ruglo na kraju grada. HNS mora urediti odnose, da mladi igrači ne odlaze sa šesnaest godina u inozemstvo, već da prvi ugovor moraju potpisati s matičnim klubom. Nogomet ne smije imati najstarijeg trenera u Europi, jer ih je od**b’o jedan prosječni talijanski trener.
Mrvice od TV-prava
Zašto Hrvatska ne bi imala stadion za 20.000 gledatelja u Vukovaru, gdje bi se svake godine igralo finale Kupa, da sjećanje na Vukovar ne bude samo deklarativno i da se ne čuje samo s navijačkih transparenata. Zar bezosjećajna država i nedostatak ideja u HNS-u ne mogu pokrenuti ni tu, nimalo skupu akciju. A istovremeno su se za debilne reklamne slogane spiskali milijuni kuna...
Veliki nogometni svijet živi od TV prava. U Engleskoj se ona mjere u milijardama funti, u Španjolskoj samo Real i Barcelona inkasiraju 250 milijuna eura godišnje, da ne govorimo o Bundesligi. U Hrvatskoj je to doista beznačajan novac, pa je tako T-Com kupio prava prijenosa za 24,000.000 kuna, na tri godine. Od 300.000 korisnika usluga MaxTV, sportski paket košta mjesečno 90 kuna, u što je uključen prijenos svih utakmica HNL-a. Kada se sve to pomnoži, kupac će godišnje zaraditi 43,200.000 kuna, a za tri godine 129,600.000 kuna. Reklame nisu uključene, kao ni prodaja prava RTL-u i HTV-u. Dobar posao, nema što, osim što hrvatski nogomet od toga dobiva - mrvice. Uskoro će sve strane opet sjesti za stol o obnavljanju koncesije i nadam se da će Šuker biti nešto tvrđi pregovarač. U tome je, kažu, jednako dobar kao i u zabijanju golova.
Šuker mora srediti i sudačku organizaciju, koja se ponaša kao država u državi. Što bi se primjerice dogodilo da sudac Mark Clattenburg, nakon što mu Wayne Rooney prigovori da nije bio jedanaesterac, kaže nogometašu: “Malo si glup!” Izbio bi malo žešći skandal. Ali, kad se to dogodi između Barbarića i suca Batinića, nogometaš ne može pokazati crveni karton Batiniću, ali, ako Barbarić prozbori još jednu, leti van. Zbog nesportskog ponašanja. I zato je Šukerova obveza dovesti i sudačku bahatost u red...
Odlazak trenera
Mora se pobrinuti da trenerska pamet ne odlazi iz Hrvatske, kao što je danas slučaj, kada su Bilić, Zlatko Kranjčar, Prosinečki, Jarni, Jurčević, Asanović, Ladić, odavno odselili iz naše lige. Od relevantnih trenera ostali su Ivković, Pamić, Vulić i Štimac. I Poklepović i Ćiro.
Mediji su posebna priča, HNS je potpuno zapustio i zapostavio medije i njihovo zavirivanje u nogometaške novčanike, “zapostavio” je novinare koji su se specijalizirali za pregled njihove jetre i osluškivanje što se događa u njihovoj spavaćoj sobi. S neskrivenom ironijom mjerimo im inteligenciju i obrazovanje (plesni tečaj i dva velika školska odmora). Tjeramo muhe, rekao bi jedan veliki nogometni kroničar, umjesto da pokrenemo istinsku revoluciju. Ima li Šuker snage za to? Nadam se...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....