Još mi je pred očima press konferencija na Stamford Bridgeu iz 2004. godine, kada je Roman Abramovič engleskoj javnosti predstavio novog trenera iz Portugala. Novinar, kojemu se po glavi vrtio podatak da je Jose Mourinho bio prevoditelj Bobby Robsonu, sarkastično je pitao:
- Jeste li ponosni što ste postali trener Chelseaja?
Mourinho je istog časa krenuo u protunapad i predstavio svoj karakter:
- Recite mi, molim vas, kada je Chelsea zadnji put bio engleski prvak? Prije 51 godinu. A ja sam ovog ljeta osvojio Ligu prvaka. I tko bi sada trebao biti ponosan, Chelsea na mene ili ja na Chelsea?
U sjeni dva Manchestera
Ovog ljeta pitanje će biti vjerojatno drukčije intonirano:
- Dok vas nije bilo ovdje, Chelsea je osvojio Ligu prvaka i Europsku ligu...
Ali, ne sumnjam u Josea Mourinha, koji će, pretpostavljam, reći:
- I živio je u sjeni klubova iz Manchestera...
Jedan opsjednuti tip, kojemu ne može dosaditi cijeli dan gledati svoj CV u ogledalu, napušta najveći nogometni klub na svijetu kao gubitnik! A ne tako davno, prije dva mjeseca, nakon što mu je Luka Modrić spasio glavu na Old Traffordu, Alex Ferguson je rezignirano rekao: “Sada je sve u rukama Jose Mourinha!”
Iako je u tom trenutku već bio pokojni u španjolskom prvenstvu, nitko nije sumnjao da će Real Madrid osvojiti Kup kralja, a mnogi su bili skloni vjerovati da će slaviti i na Wembleyju, u finalu Lige prvaka. Sve je, međutim, prokockao, sve prognoze pale su u vodu, među prognozerima koji su se kladili na krivog konja bio je i autor ovog teksta.
Jose Mourinho se vraća na “Bridge”! Iz Madrida odlazi s kiselim osmijehom, u ovoj sezoni pogubio je sve važne utakmice. Više nitko ozbiljno ne shvaća njegovo sotoniziranje sudaca i medija, i na Santiago Bernabeuu su rekli: “Siti smo te, Jose”.
Šarlatan i motivator
Međutim, “Posebni” se pobrinuo za svoj status, sa Stamford Bridgea su mu poručili: “Jose, vrati se kući!” Bez obzira što su u dvije godine već zaboravljeni Roberto di Matteo i oplakani Rafa Benitez osvojili skoro sve što se moglo osvojiti. Ne, Roman Abramovič ne želi ni zaboravljenog Di Mattea, ni oplakanog Beniteza, kojega navijači Chelsea duboko preziru, on želi opjevanog Mourinha. A i on želi pobjeći iz Madrida, gdje ga otvoreno mrze, želi u svoj nogomet, u Englesku, gdje ga kritiziraju samo kad to ne mogu izbjeći i gdje je obožavana osoba.
Mnogi će se kritičar nakon debakla u Madridu Mourinhu napiti krvi, nije daleko ni mišljenje da je on jedan obični nogometni šarlatan, opsjenar i samo - motivator. To su 1982. godine govorili i Ćiri Blaževiću, za Vlatka Markovića i njemu odane istomišljenike on nije bio trener, već opsjenar i verbalni piroman.
Bez obzira što je Mourinho u milanskom Interu zaustavio i Barcelonu i Bayern, bez obzira što je bio tek nekoliko centimetara udaljen od “Decime”, što ga u finalu Kraljeva kupa, protiv madridskog Atletica, nije baš išla karta, svijet uživa, gledajući ga kako leži u prašini.
Međutim, nemojte podcijeniti Jose Mourinha, skoro bih se kladio da će iduće sezone osvojiti sve. I Premiership i Ligu prvaka! “Potkovat” ću to činjenicom da Chelsea već sada ima sjajnu momčad, sastavljenu od artista (Oscar, Mata, Hazard, Lampard), a nemojte sumnjati da će Roman Abramovič baciti na stol još barem 100 milijuna funti za pojačanja.
Lovac na trofeje
U ozbiljnim nogometnim krugovima se govori o Mourinhu lojalnom menadžeru Jorge Mendesu, koji će na Bridge usmjeriti i Radamela Falcaa, a možda i Roberta Lewandowskog. Možda Wayne Rooneyja ili Luisa Suareza. Ne sumnjajte da će Chelsea u idućoj sezoni biti jedna od pet najsnažnijih svjetskih momčadi. Uz Bayern, PSG, Barcelonu i Juventus. I ne sumnjajte da će Mourinho stvoriti momčad granitne obrane, jer, sve njegove momčadi su se zasnivale na čvrstim obranama i munjevitoj kontri.
Jose Mourinho se uvijek oslanjao na jake igrače u zadnjoj liniji. U prvoj sezoni u Portu i u Chelsea, puno toga je gradio na karakteru Ricarda Carvalha, u Interu je njegov čovjek bio Walter “ Zid” Samuel, u Realu je to trebao biti Sergio Ramos, no, pogrešno je procijenio njegov karakter. U Chelsea je taj čovjek David Luiz...
Ne znam je li Nizozemac Johan Cruyff bio u pravu, kada je tvrdio da Mourinho nije trener-inovator, kao Pep Guardiola, već samo lovac na trofeje. Ali znam da se Jose prilagodio vremenu, jer svijet danas prizna samo pobjednike. Kada gubiš, naročito ako gubiš u Madridu, razapet će te na križ, naročito ako si dirnuo u gnijezdo srditih stršljenova u svlačionici. I doista, Mourinhu nije trebao sukob s Casillasom, jer on je ipak ponajbolji golman na svijetu. Ali, i Mourinhov ego je veći i od najvećeg nebodera na svijetu.
Da me pitate za Arsenea Wengera, sumnjam da će u zadnjoj godini ugovora s Arsenalom, nakon osam gladnih godina, na Emirates stići trofej. Nisam siguran da Pep Guardiola može nadmašiti Heynckesa, ali, za Mourinha sam siguran da iduće ljeto neće dočekati praznih ruku.
Ožiljak u životopisu
Na Bridgeu će se snaći kao riba u vodi, to je njegov nogomet, njegov klub, njegovi novinari, njegova publika, iako će debakl u Madridu biti vječiti ožiljak na njegovom CV-u. Međutim, ima i loših dana u životu, a ovo je bila najgora sezona u karijeri Jose Mourinha.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....