ENGLESKO I HRVATSKO POSLOVANJE

NOGOMET NARODU Engleski klubovi najviše zarađuju od TV-prava, a Dinamo od prodaje igrača

Po novom ugovoru za televizijska prava u Premier ligi, koji stupa na snagu od sezone 2016./17., klubovima će u tri godine biti plaćano preko pet milijardi funti, što predstavlja 70-postotni porast u odnosu na aktualni ugovor. Nakon što se prodaju i prava za inozemna tržišta, očekuje se da će premierligaši među sobom godišnje dijeliti oko 3 milijarde funti, što znači da će čak i osrednji engleski klub u elitnoj diviziji od TV-a dobivati više nego što trenutno primaju Real ili Barcelona, a čak pet puta više nego što danas ima, primjerice, Bayern.

Iz bezbroj je razloga besmisleno uspoređivati engleski nogomet i tržište s onime što imamo u Hrvatskoj. Ipak, evo nekoliko brojki, čisto radi ilustracije. Premier liga dobivat će otprilike 3000 puta više od TV prava nego HNL, 1500 puta više po klubu. To je i 2000 puta više novca po utakmici, jer u Premiershipu se zapravo ukupno prenosi nešto manje susreta po sezoni nego u HNL-u, gdje se prenosi sve. Godišnji ugovor za prijenose 180 utakmica MAXtv Prve lige, koji se vrti oko milijun funti, vrijedi manje od 10 minuta jedne utakmice u Premier ligi.

Jedan od razloga zašto je ovakva usporedba u osnovi besmislena je razlika u strukturi prihoda engleskih i hrvatskih klubova. Prema podacima Deloitte Football Money League, Manchester United je s godišnjim prihodom od 518 milijuna eura najbogatiji engleski klub - i drugi najbogatiji na svijetu, poslije Reala. 31 posto njegovih prihoda u 2014. činila su TV prava, a 25 posto prihodi od prodaje ulaznica i robe (hrane, pića, suvenira…) na stadionu. Kod drugih se premierligaša udio TV-novca penje i preko 70 posto (primjerice, kod Evertona, 20. najbogatijeg kluba na svijetu).

Nedavno su javnosti postali dostupni stari financijski izvještaji Dinama, najuspješnijeg i daleko najbogatijeg hrvatskog kluba. Od uprihođenih 217 milijuna kuna u 2013., preko 60 posto su činile prodaje igrača, oko 19 posto Uefine nagrade, 10 posto donacije Grada Zagreba. Standardni tekući prihodi - u što ubrajamo prodaju ulaznica, dresova i suvenira, ali i sponzorske ugovore - ne donose više od pet posto. Godišnji novac od TV prijenosa utakmica u HNL-u dovoljan je da pokrije tek nekoliko mjeseci plaće jednog bolje plaćenog Dinamovog igrača.

Dinamo se zapravo bavi sasvim drugim poslom nego engleski ili neki drugi bogati klubovi. U Premiershipu je prvenstveno nogomet sam roba koja se prodaje - njegovi kupci su gledatelji, televizije i sponzori. Dinamu su prihodi od te ‘osnovne djelatnosti’ gotovo zanemarivi; Maksimir je, prije svega, pogon za proizvodnju igrača - ali ne za sebe, nego za prodaju. Kupci njegove ‘robe’ su drugi klubovi. U proteklih godinu dana petnaestorica su dječaka potpisala svoje prve ugovore s Dinamom. Ako sve bude u redu, najbolji među njima donijet će klubu milijune, ali prije toga će eventualno tek godinu ili dvije biti nositelji igre (Halilović ili Jedvaj, primjerice, ni to nisu stigli biti).

Nedostatak iskustva i zrele kvalitete u momčadi nadoknađuje se skupim igračima sa strane. U lovu na kraljevski novčani bonus, plasman u Ligu prvaka, Dinamovi rashodi su tako u 2013. napuhani za 8 milijuna kuna više od prihoda, dok će gubitak za 2014. biti daleko veći. A ipak je Dinamo u Europi manje uspješan od Rijeke, koja radi s četiri puta manje novca - ali i homogenijom momčadi, stručnijim trenerom, podrškom navijača… Ukratko, svime onome što Dinamo nema, jer njegovi su ciljevi kratkoročni i primarno financijski, a tek onda sportski ili, nedajbože, vezani uz zajednicu. Tamo neki navijači, koji ne donose novac, ali vječno nešto traže ili prosvjeduju, samo su smetnja Dinamovu poslovanju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. rujan 2024 15:20