UTAKMICA GODINE

'MODRIĆ ĆE BITI IGRAČ UTAKMICE, A HRVATSKA ĆE DOBITI 4-0!' Ćiro Židaku o okršaju u Maksimiru

'Te 1999. nisam smio izvati Bokšića iz igre'
 Damjan Tadic / CROPIX

I u listopadu 1999. godine bili smo opčinjeni utakmicom protiv Jugoslavije, kao i sada! Tada je Hrvatskom kormilario Ćiro Blažević, a Jugoslavijom bivši trener Reala iz Madrida Vujadin Boškov, danas umirovljenik, koji živi u Ženevi. Daleko od nogometa. Ćiro je uoči te utakmice, koja je snizila njegovu popularnost na Kelvinovu nulu, bio u velikoj formi. “Objesit ću se na stativu ako ne pobijedim Jugoslaviju”, vrištao je s naslovnih stranica. Međutim, nije pobijedio (nije se ni objesio), “krvnik” hrvatskih nogometnih ambicija bio je današnji izbornik Siniša Mihajlović, njegovi centaršutevi su bili vrući krumpiri u dlanovima hrvatske obrane. Uz opasku da je sudac Garcia-Aranda na toj utakmici bio “najbolje ocijenjeni srpski bek”.

Hrvatska se nije plasirala na Europsko prvenstvo, razočaranje je bilo veliko, na Ćiru su se obrušili zvani i nezvani. Kada su novinari pitali hoće li podnijeti ostavku, opomenuo ih je: “Zar vam nije jasno da razgovarate s trenerom treće reprezentacije svijeta?” Međutim, treća reprezentacija nije pobijedila Jugoslaviju, Ćiro se uzalud pravdao da je Ladić dva gola dobio kroz trbuh, u novinama su osvanuli naslovi: “I tebe smo siti Blaževiću!”

Danas, 14 godina kasnije, Ćiro Blažević još uvijek trenira u prvoj ligi, još uvijek ima inozemnih ponuda i uz Rudija Gutendorfa, koji je trenirao 19 reprezentacija, najstariji je nogometni trener na svijetu. I danas, u 79. godini od njega se očekuje čudo, da spasi NK Zagreb od ispadanja, i danas je zanimljiva medijska meta.

Sjedimo u “Maderi”. I Zagreb ima svoju Maderu. U beogradskoj je nekada stolovao Miljan Miljanić, u zagrebačkoj je česti gost Ćiro Blažević. Ljudi prilaze, i danas ga traže autograme, žele se slikati s trenerom svih trenera, još je u modi. Spremno će pristati na intervju i već nakon prvih izjava shvatio sam da u njegovim riječima još ima baruta. Sjeća se...

- Taj rezultat od 2-2 iz 1999. danas se ne može ponoviti.

Zašto?

- Kompozicija hrvatske momčadi ima nešto više. Hrvatska reprezentacija je danas kvalitetnija od one koju sam ja vodio protiv Jugoslavije. Pogledajte samo cijenu hrvatskih igrača. Modrić u Real Madridu, Mandžukić u Bayernu, Srna je kapetan Šahtjora, Lovren u Lyonu.

Ispada da su izgledi Srba mizerni?

- Nikakvi, baš nikakvi!

Što biste savjetovali Štimcu, da ste kojim slučajem njegov mentor?

- Nemoj paliti igrače, napaljeni su do neba. Smiri ih, kako bi mogao uspostaviti tradicionalnu hrvatsku igru. Kombinatoriku, posjed lopte.

Tko bi trebao biti ključni čovjek?

- Očekujem optimalni učinak svakog, uvjeren sam da Štimac neće ništa ostaviti slučaju i da će dati i zadnji atom za prvu pobjedu nad “starim neprijateljem”.

Kako komponirati napad? Mandžukić i još jedan, nevažno koji?

- Ne bih želio da me Štimac krivo shvati, ali mora igrati s dvojicom napadača. Ima ih. Najbolje se nadopunjavaju Mandžukić i Eduardo. Sretan sam da je Dudu napokon zabio gol, da se vratio...

Kako biste koristili Srnu, kao beka ili kao krilnog napadača. Za vašu informaciju, Siniša Mihajlović je bio u Dortmundu i špijunirao Srnu, jer ga smatra najopasnijim hrvatskim igračem?

- Ako tako misli, “popušio” je. Srna je značajan, njegovi proboji i slobodni udarci su važni, ali, imamo mi “jeb..ijih” igrača. Mandžukić je najveća svjetska enigma, nitko ne može riješiti to kretanje, ni on ne zna “kamo goni”.

Sličan problem, kao Srbi s Mandžukićem, Hrvati će imati kada četiri dana kasnije nalete na Balea?

- Slažem se, ta hitrina, startna brzina, ta moć, čine ga jednim od petorice najboljih na svijetu. No, pustimo Wales, daj da ove sje..mo. Ovo nije normalna utakmica, trener mora biti svjestan rizika...

Tko će presuditi?

- Modrić će odigrati najbolju utakmicu. Ako će igrati kao protiv Manchestera, Srbi nam ne mogu ništa . Pet puta će Mandžukića gurnuti u šansu. Sviđa mi se i Perišić, šteta što se ozlijedio i ne igra.

Ćiro će zaključiti:

- Sad ćemo vidjeti koliko je Štimac talentiran! Dobar je, ali još nije Ćiro. I što bi mu bilo da me zovnuo i pitao, što mislite, šefe? Bila bi to suptilna analiza, jer uoči ove utakmice sve moraš staviti na vagu. Štimac nema prava ništa ostaviti slučaju. Srećom, ima Bokšića, on vidi sve...

Kako biste postupili sa Sammirom. Napolje, ili...?

- Da sam ja zbog takvih stvari izbacivao iz reprezentacije, Štimac ne bi odigrao niti jednu utakmicu! Ne treba Sammira anatemizirati zbog dvije pive. Ja bih se puno bavio Sammirom, taj je u stanju razj..ati i Bečku filharmoniju, a kamoli ne Srbiju.

Kad biste vagali talent Štimca i Mihajlovića, tko ima veću težinu?

- To su dva svijeta. Štimac je lukavac, nacrtao je tri varijante momčadi, a istrčat će četvrta! Ne zato što je htio prevariti, on je tada tako mislio, na dan utakmice će misliti sasvim drukčije. Ne smije se zanijeti, kao Jurčić, koji skače i ne vidi bijelog konja, no, ja Štimcu vjerujem. Ali, mora dobiti milom ili silom.

Srpska reprezentacija sa Stankovićem?

- Ja bih volio da ga Mihajlović stavi u momčad, ali - neće ga staviti! I Siniša vjeruje u mladost, starost je za k...., starost je dekadencija...

Ćirina prognoza?

- Piši; 4-0 i Rusija čula! Ako su Hrvati bez pušaka zgazili petu vojnu silu, što je Jugoslavija bila, ako su svijet osvojili nogometnim talentom i kockastim dresovima, komforno će pobijediti i Srbiju.

Tuđman: Ćiro, gdje si gubitniče, j...m li ti mater bosansku!

- Bio sam duboko uvjeren da imam jaču momčad od Srba. U Beogradu smo morali pobijediti, sjećam se Bobanovog starta na početku utakmice. Taj start mi se urezao u pamćenje, kapetan je pokušao dati ton i prenijeti svoje duševno stanje na suigrače. Taj start je trebao pokazati da Hrvati nisu impresionirani. Ali, kad sam se vratio iz Beograda s 0-0, pozvao me Franjo Tuđman i kaže: “Gdje ste, gubitniče?” Bio je uvjeren da ćemo ih unakaziti. A ja šutim, ne dišem, jer ne jednom sam doživio njegove izljeve bijesa zbog nogometa. Kada smo 1993. godine izgubili u Ljubljani od Steaue, nazvao me iz Buenos Airesa, nije govorio, rigao je vatru. Da mi jebe majku bosansku, da su Boysi u pravu kad su me pljuvali. Ah, bolje da se ne sjećam kako me “marisao”... A u Zagrebu je atmosferu nepotrebno palio jedan spiker, mislim da se danas na televiziji bavi poljoprivredom, palio je raju i mene je to strašno smetalo. Jer je i mene zarazio vjerom da ćemo im dati tri, četiri komada...

Kraj je bio nešto drukčiji...

- Napravio sam jednu krupnu pogrešku. Najbolji igrač na terenu Bokšić me triput molio da ga zamijenim, da ne može više. I ja pogriješim, vadim Bokšića i uvodim u igru Josipa Šimića i to je bilo fatalno. Idućih dana, razumljivo, tražili su da odstupim, jer, Hrvatska je već tada imala renome velike reprezentacije, ali, Ladić je primio golove kakve primaš jednom u životu.

Štimac nije igrao, ali sjećate se Mihajlovića?

- Mihajlović je u Maksimir došao sa svjetskom reputacijom nenadmašivog šutera. Danas takvog nemaju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. rujan 2024 13:51