Mamić je u agenciji imao 80 igrača, a novac je zaradio samo na nekoliko

Prema osobnom priznanju, Mamić je tijekom relativno uspješne menadžerske karijere imao doticaj s više od 80 nogometaša koje je uzeo u svoju menadžersku agenciju. Većina njih bili su potpuni anonimusi kada ih je maksimirski gazda uzeo pod svoje, a neki su takvima i ostali. Sam princip po kojem je Mamić djelovao bio je vrlo jednostavan.

Kako se godinama kretao u nogometnim krugovima, razvio je relacije i “špijunsku mrežu” koja je svako malo sugerirala kako “tamo ima neki mali...”. Vidjevši ga na djelu i procijenivši kako se isplati investirati, Mamić je stavio ponudu na stol.

Rijetki su ga odbili

Nitko od njih nije bio prisiljen prihvatiti njegove uvjete, ali rijetki su bili ti koji su poslali odbijenicu. Ne samo zbog paketa u kojem je, s potpisom ugovora, najčešće dolazio automobil. Ili zbog liječničke skrbi koja je bila pravilo, baš kao i dodaci prehrani, osobni treneri, džeparac... Mamićeve uvjete su objeručke prihvaćali jer se ovaj već etablirao kao menadžer čije prezime otvara mnoga vrata. I to je bio jak adut u Mamićevim rukama...

Unatoč talentu, mnogi se od njih nisu izborili za svoje mjesto pod suncem i nikada nisu stigli do razine koja se očekivala. I tu je Mamić gubio svoje pare, baš kao što ih je izgubio na Dariju Zahori.

Mladić koji je godinama figurirao kao napadač kojem je predodređena velika scena nikada nije razvio karijeru u tome smjeru. Iako je imao sve uvjete, Zahora je cijeli svoj nogometni put proveo u prosječnosti. Na njemu je Zdravko Mamić izgubio pozamašan iznos jer je tretirao Zahoru poput “svete krave”.

Gondžićev slučaj

Rizik posla, rekli bi neki. Slična priča bila je i s Tomislavom Gondžićem koji nikada nije potvrdio reputaciju izvanserijskog talenta...

Ipak, negdje se taj rizik morao isplatiti, a to se dogodilo s Boškom Balabanom. Priča je slična kao i sa Zahorom. Potentan napadač iz Rijeke stigao je u metropolu, počeo puniti novinske stupce i vozio se gradom u BMW-u... Sjajne igre u Dinamu značile su i prvi veliki menadžerski uspjeh Zdravka Mamića. Transferom Balabalana u Aston Villu, Mamić se upisao u menadžersku elitu. Zapravo njegovim iznosom koji je bio šest milijuna funti. Svjedoci vremena tvrde kako ga je taj transfer spasio. Naime, Mamić je tih dana financijski bio na aparatima...

U uspjehe će ubrojiti i transfer Jerka Leke u Dinamo Kijev, odnosno Boštjana Cesara u Marseille. Zanimljivo, sa svakim od njih Mamić je nakon transfera bio u zategnutim odnosima, no sporove su riješavali dogovorom.

Mario vodi posao

Svoje je menadžerske poslove Mamić radio preko “Mamić Sport Agency”, agencije koja je osnovana u rujnu 2000. godine, a izbrisana iz sudskog registra u travnju 2006. Nakon toga osnovana je agencija ASA International, s kojom Zdravko Mamić formalno-pravno nema apsolutne veze.

Doduše, oponenti maksimirskog šefa kao njegov najveći krimen spominju sukob interesa.

Naime, u ASA Internationalu svoju menadžersku karijeru gradi Mario Mamić, njegov sin koji u svom menadžerskom portfelju ima neke od bivših nogometaša Dinama ( Modrić, Lovren, Vukojević...), ali i neke od sadašnjih prvotimaca “modrih” ( Kelava, Vrsaljko, Šitum, Ademi...).