MAMIĆ EDUARDU NUDI DVA MILIJUNA EURA I POVLAČI SUDSKU TUŽBU! Dudu: 'Ne vraćam se dok ne riješim spor s Mamićem'

U trenucima dok Dinamo rutinski odrađuje još jedno prvenstvo, Zdravko Mamić prionuo je građenju megamomčadi. Opet! Jer, svake godine u isto vrijeme u Maksimiru navuku radna odijela i bace kamen temeljac velike momčadi koja će harati Europom . Sukladno običajima, ta priča završi nekoliko mjeseci kasnije transferom nekog Kovačića, ali to je manje bitno. Važno je da se priča zakotrljala...

Onog trenutka kada je prodan Mateo Kovačić postao sam imun na bajke o megamomčadi u Maksimirskoj 128.

Profit je jedina religija

Trebalo mi je dosta dugo da shvatim kako Dinamo nikada neće sagraditi veliku momčad jer je u Maksimiru “njegovo veličanstvo profit” jedina religija kojoj se svi bezrezervno klanjaju. Veća je to svetinja i od punih tribina, pristojnog stadiona i dobrog nogometa.

No, nije da nema onih kojima se takvim “bombama” potpiruje mašta. Znate već kojih. Onih inficiranih modrom bojom koji svaki slobodni trenutak koriste za družnje s maštom u kojoj slažu veliki Dinamo. Takav je i Toni iz Dubrovnika. Član Udruge veterana BBB-a često se javi sa svojim vizijama Dinama. Ovog je vikenda, primjerice, našao poveznicu s Chelseajem. Tako je Haliloviću namijenio ulogu Hazarda, Šimunić je Dinamov Terry, Leko nosi ulogu Lamparda, dok bi Husejinović trebao biti Oscar. Među vratnice je smjestio Brazilca Jeffersona koji je u Botafogu, dok je za lijevi bek naš Dubrovčanin namijenio Bergdicha, marokanskog reprezentativca iz Lensa.

- A tko će biti Mamićev Mourinho - pitali smo ga.

- “El Turco”. Argentinac libanonsko-hrvatskog podrijetla koji je osvojio Copa Sudamericanu, a sada bilježi sjajne rezultate s Tijuanom iz Meksika - kazao je Toni i uzdahnuo:

- Eduardo bi bio prava priča. Sad bih sjeo u svoju Toyotu i otišao po njega u Donjeck, ali nekako sumnjam u to - zaključio je Toni kojeg smo ostavili da sanjari o velikom Dinamu dok smo se mi okrenuli realnosti.

Iako se priča o Eduardu u Dinamu čini sve samo ne realnom, izgleda da ovdje ne staje sve na novinskom naslovu.

- Jesam li nešto prespavao u odnosu Eduardo - Mamić - zapitao se redakcijski kolega otvorivši novine u ponedjeljak. I nije bio jedini. Tih dva milijuna eura po sezoni, a koliko se navodno krije iza pojma “bianco ugovor”, je ozbiljan novac koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, pa niti Eduarda. Ušao je u četvrto desetljeće, zaradio za sedam života i zov Dinama je sve jači. Uostalom, nedavno je izjavio da u Maksimir ne bi dolazio završiti karijeru, nego igrati najbolji nogomet.

- Ne zanima me da u Dinamu odigram samo oproštajnu utakmicu, Dinamo mi je previše značio… - rekao je tada Eduardo.

Doduše, u istom razgovoru je rekao i kako to ne dolazi u obzir dok je aktualna uprava u Maksimiru, ali...

Dudu bi povukao tužbu

Istina, postoji taj problem međusobnih odnosa Eduarda i Mamića, ali zato postoji termin “bianco ugovor” od kojeg obojica mogu profitirati. Mamić bi doveo “killera” koji mu garantira dvadesetak golova po sezoni, a što je još i važnije, Dinamov gazda bi se riješio tužbe na Općinskom sudu koju je Dudu podnio zbog “robovlasničkog odnosa”. S druge strane, Eduardo nije baš tako uvjeren da će dobiti spor koji je protiv njega podnio Mamić pa se vodi računicom “bolje vrabac u ruci nego ptica na grani”.

- Protiv Eduarda nisam imao ništa, ali znate kako je. Ponekad s nekim završite i na sudu - kazao je Mamić na otvorenju kapelice Sv. Josipa koja je smještena ispod južne tribine stadiona Maksimir.