RAZLIKE IZMEĐU NIKE I LUKE

'Luka Modrić je sišao s brda, odbili su ga u Hajduku, a danas je nogometni Nikola Tesla!'

 Cropix/Jure Mišković

U subotu 28. svibnja Luka Modrić će vjerojatno u Milanu, na kultnom San Siru, pred 80.000 gledatelja igrati finale Lige prvaka. Istog dana, Niko Kranjčar će u Oklahomi, na stadionu “Miller”, pred 6000 ljudi, igrati meč druge američke lige (NASL), kao vezni igrač Cosmosa. Suparnik Rayo OKC beznačajni je klub u američkoj nogometnoj piramidi, star tek nekoliko mjeseci... Nekada su “galacticos” Modrić i Niko “Hollywood” bili suigrači u Dinamu, hrvatskoj reprezentaciji, Tottenhamu, nekada su se oko njihova nogometnog suparništva i klase lomila koplja na nogometnim poligonima. Danas stvari stoje sasvim drukčije...

Ako još volite i niste zaboravili Niku Kranjčara i ako ste zaslijepljeni njegovim talentom poput njegova najvećeg zagrebačkog fana Damira Brajkovića “Lepog”, reći ćete: “Niko je igrač za kozmos, on nije s ovog planeta. Došao je u klub u kojem su igrali Pele i Cruyff, ostao je nogometni romantičar, izvanzemaljac...” Zaslijepljenost ima i nastavak: “Rekao sam svojoj zaručnici da mora promijeniti ime u Zrinka (ime Kranjčarove djevojke, nap. p.), inače ništa od ženidbe...” Ili, ako pamtite nogomet, kakav je jednom igrao, razmišljat ćete kao Jerome de Bontin, Francuz na čelu Cosmosa, koji ga je 2008. godine iz Portsmoutha zvao u AC Monaco, a sada ga je doveo u New York: “Niko je posebni talent, on će postati najbolji igrač u Sjevernoj Americi!”

Presuda je, međutim, sasvim drukčija, sudac je Otto Barić:

- Luka je sišao s brda, odbili su ga u Hajduku, ali je imao sreću da se o njegovu nogometnom razvoju brinuo pokojni Tomislav Bašić. Doveo ga je u Dinamo i, zahvaljujući Zdravku Mamiću, postao je jedan od najvećih hrvatskih igrača. U ovoj antimamićevskoj histeriji zaboravlja se koliko je mladih igrača upravo on osovio na noge. Naravno, vidio je i svoj interes u tome, ali je od Dinama u organizacijskom smislu stvorio veliki klub. Luka je prošao križni put bosanske i hrvatske lige, mogao je živjeti u ‘putru’ u Tottenhamu, ali ga je ambicija gurala prema najvećem klubu današnjice. Bilo je to ozbiljno kockanje s karijerom, kada je dolazio na Bernabeu, još nije bio ‘taj’ igrač. Danas je nogometni Nikola Tesla...

Uspoređujući Niku i Luku, Otto Barić se sjetio dvojbe koja se provlačila kroz hrvatske medije:

- Pitali ste se - može li Modrić igrati pored Kranjčara? Danas pitanje glasi - može li Kranjčar igrati pored Modrića. Odgovor je - ne može!

Hrvatskoj je javnosti, kaže Otto Barić, predugo trebalo da shvati da je Niko predebeo da bih ga zvao u reprezentaciju za Europsko prvenstvo 2004. godine. Zdravku Mamiću je, pak, išao na živce, jer je bio fini zagrebački dečko, obrazovan u najboljim školama u Beču i Zagrebu, i prečvrste kičme. Imao je Mamić i savjetnika u Iliji Lončareviću, koji mu je predložio: “Prodaj ga, uzmi novac Hajduku, Luka Modrić će biti bolji”. Na dan kada je odlazio iz Zagreba, ispod stana Kranjčarovih u Dobrom dolu palile su se voštanice, za navijače je postao “svinja debela”, jedino je Lepi vikao kao propovjednik u pustinji: “Zagreb nije znao zaštititi svog Beckhama”. Njegov odlazak iz Zagreba bio je poraz zagrebačke nogometne kulture, kao što je u glazbenom smislu Zagreb postao “palanka” kada je dopustio da zbog neke katnice na Vrhovcu ode Ivo Pogorelić. U međuvremenu je Kranjčar odigrao nekoliko velikih utakmica za reprezentaciju u Sofiji, zatim protiv Brazila u Splitu, Španjolske u Ženevi, Engleske na Wembleyju, Škotske u Glasgowu. Istodobno, Luka Modrić je debitirao u Ženevi kao Kranjčarova rezerva, ušao je u igru u zadnjim minutama umjesto iscrpljenog Nike, debitirao je protiv Messija, koji je već godinama njegov najveći neprijatelj u La ligi.

Niko Kranjčar je danas nogometno beznačajan, za razliku od Luke Modrića, koji je uz Cristiana Ronalda vodeći kreativni igrač Reala. Niko živi još samo u uspomeni rijetkih Agramera, kao simbol jednog zauvijek izgubljenog nogometnog vremena, kada su se u Tri cicera slavile njegove velike partije, ili kada bi se zbog njegovih loših izvedbi puštali Novi fosili: “Da te ne volim, bilo bi mi lako”...

Kako bismo novi Jutarnji.hr učinili još boljim, bržim i modernijim, tijekom perioda transformacije do 6. svibnja paralelno ćete ga moći pratiti na dvije adrese – stari portal nalazi se na adresi Jutarnji.hr, a novi na novi.Jutarnji.hr.
Na novom se portalu promjene događaju svaki dan stoga popunite upitnik na dnu stranice ili kliknite na link i napišite nam svoje mišljenje kako bismo portal što bolje prilagodili upravo vama!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 14:51