ŠTO NAKON LIGE 16?

Liga za demontažu Štimčeva lika i djela

Format današnje HNL nije ništa promašeniji ili dosadniji od prethodnih. Ako se zaista razmišlja o promjeni, onda treba razmotriti apertura/clausura sustav ili uvođenje play-offa
 Vlado Kos / Cropix

ZAGREB - Akcija demontaže lika i djela Igora Štimca ulazi u svoju završnu fazu neumornim repetiranjem priče o promašenoj ligi 16. Dobro koordiniranim djelovanjem mastermind Zdravko Mamić i četa njegovih vrtnih patuljaka ukidaju komadić po komadić Štimčeva nasljeđa u Udruzi prvoligaša, kako bi se tijekom godinu dana mogli otvoreno narugati njegovoj predsjedničkoj kandidaturi u Rusanovoj. “Štimac? Who the f... is Štimac?! Ne može predsjednikom postati čovjek čiji su projekti odreda srušeni”, s pravom će tada graknuti prije nego što produže ionako faraonski vijek trajanja Vlatku Markoviću. Kojeg zatim mogu mirno vratiti u sarkofag.

Štimčevi projekti urušavaju se domino efektom. Nakon što je upokojeno dvoransko prvenstvo - jedini smisleni način da se doskoči maratonskom zimskom snu naših prvoligaša - pa najavljena eutanazija emisije “Volim nogomet”, na red je stigla i “liga 16”. Riječ je o objektivno najslabijem Štimčevu projektu, dotjeranom koliko i centaršut Anthonyja Šerića, sklepanom zbrda-zdola jer je u danom trenutku Štimcu odgovaralo trgovati s malima ne bi li oslabio maksimirski centar moći.

Prvoligaško natjecanje ove je sezone očekivano loše, a odaziv gledatelja slab, iako je i ovo posljednje zdvajanje nad padom prosječne gledanosti jedna manja burleska. Gledanost nije pala zato što ljudi u paničnom strahu pred “ligom 16” bježe sa stadiona, nego zato jer je Torcida bojkotirala veliki derbi. Dinamo je na Poljudu umjesto 30 tisuća gledalo tri tisuće navijača, to je cijela mudrost oko brojki.

Nećemo na ovome mjestu dubinski analizirati aspekte rata između Mamića i Štimca, jer taj se sukob tek treba rasplamsati, nego ćemo se malo zadržati na “ligi 16”. Iako je donijela određena uzbuđenja, ova je liga u perspektivi krajnje predvidljiva i dosadna. Odustajanje od mamutskog formata nikoga ne bi rastužilo, ali ako će već predložiti promjenu, Udruga prvoligaša prethodno bi u svojoj retorti morala smućkati nešto zanimljivo. Ovo “zanimljivo” odnosi se prije svega na zaoštravanje borbe za trofeje, jer očito je da nam prežvakani modeli “lige 12” trokružno ili “lige 10” četverokružno u tom pogledu donose samo nove doze apaurina. Četiri utakmice Intera i Varteksa ili Dinama i Sesveta u istoj sezoni za mnoge od nas su takvo psihodelično iskustvo da radije biramo tjedni aranžman u Abu Ghraibu ili Guantanamu.

Liga se ipak može mijenjati na najmanje tri načina, a da barem u teoriji (p)ostane zanimljiva. Prvi model aperture/clausure prihvatila je većina južnoameričkih zemalja, druga dva odnose se na play-off, odnosno skraćene lige kakve posljednjih sezona koriste u Nizozemskoj i Belgiji.

Apertura (otvaranje) i clausura (zatvaranje) u praksi znače dva prvenstva i dva naslova prvaka u jednoj kalendarskoj godini. Preneseno u hrvatsku stvarnost, Dinamo bi ovu jesen zaključio bogatiji za jedan naslov prvaka i na proljeće bismo započeli potpuno novo natjecanje. Ako bi u svibnju Dinamo obranio naslov, prema logici stvari, predbilježio bi se na mjesto u pretkolu Lige prvaka. U suprotnom bismo predstavnika u elitnom europskom natjecanju dobivali majstoricom. Prema sličnoj formuli odlučivalo bi se i o kandidatima za Europsku ligu, odnosno ispadanje.

Najveća komparativna prednost ovog modela ogleda se u njegovoj prozračnosti i dinamičnosti. Za ilustraciju, posljednje dvije argentinske aperture osvajali su Lanus i Boca Juniors, a ovih dana će naslov predati Banfieldu ili Newells Old Boysima. Posljednje tri clausure osvajala su opet tri različita kluba (San Lorenzo, River Plate i Velez Sarsfield).

Ako bi ovo bilo revolucionarno i neprihvatljivo HNL-ovoj većini, žličicu “suspensea” može se dodati uvođenjem play-offa na kraju dvokružne lige. U Nizozemskoj je samo prva momčad lige pretplaćena na lovorike (naslov plus mjesto u Ligi prvaka), a sljedećih osam prema plasmanu razigrava za europska mjesta. U Belgiji je upravo inauguriran model “lige 16”, u kojem dvije najslabije momčadi nakon 30 kola izravno ispadaju u niži rang, a preostalih se 14 klubova s prepolovljenim brojem bodova razvrstava u dvije lige i zatim razigrava za europske pozicije...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 23:26