KRONOLOGIJA NEUSPJEHA Messi je doveo Tatu u Barcelonu, ali i on je jedan od razloga zbog kojih nije uspio

Ovaj je klub naviknut na pobjede i pred nama je puno utakmica koje moramo dobiti. Igrači moraju ostati gladni uspjeha. Ne posvijestim li im to, moj će mandat završiti podbačajem.

Riječi su to koje je Gerardo Tata Martino izgovorio krajem srpnja prošle godine na predstavljanju katalonskim novinarima. Deset mjeseci kasnije 51-godišnji je Argentinac završio u slijepoj ulici od koje je pokušavao pobjeći od prvog dana na Nou Campu. Igrači nisu ostali “gladni”, Martino je prokockao ugled koji su prije njega izgradili Pep Guardiola i Tito Vilanova, a u njegovoj će epizodi s Barcelonom kraj rubrike “trofeji” uvijek ostati nula. Osim ako ne računate španjolski superkup…

Martino je uoči posljednje utakmice protiv Atlética ocijenio da će sezona ostati neuspješna čak i ako Barcelona osvoji naslov. Ni to mu se nije posrećilo, nakon Godínovog je pogotka mogao početi slagati oproštajni govor. Ako ništa drugo, Mundo Deportivo u nedjelju piše da je otišao kao džentlmen, emotivno se pozdravivši s igračima i upravom.

Messi kao Maradona

- Jako mi je žao što nisam uspio ostvariti klupske ciljeve. U teškim trenucima smo zadržali dostojanstvo, trudili se do samoga kraja, ali ipak moramo čestitati Atléticu. Momčadi ću uvijek biti zahvalan na velikim igračkim i ljudskim karakteristikama koje su pokazali. To su čudesni ljudi i zbog toga ih navijači vole - gotovo na rubu suza je rekao Martino.

Je li Martino pravi čovjek za ovaj posao, pitali su se skeptici još u ljeto kada je službeno objavljeno da je Barcelona prvi put nakon 30 godina pronašla menadžera na južnoameričkom kontinentu. Slučajno ili ne, stručnjak iz Rosarija odlazi s identičnim učinkom kao i njegov sunarodnjak César Luis Menotti davne 1984. I tada je Barça osvojila samo - superkup.

Kao što je Menotti u momčadi imao Maradonu, tako je Martino imao Messija, no ni jedan ni drugi iz ponajboljih igrača svoje ere nisu izvukli potencijal da ih učine nedodirljivima. Maradona se u toj sezoni gnjavio s ozljedama i hepatitisom, a Messi je, osim ozljeda, puno više živaca potrošio na razgovore s poreznim inspektorima nego na rezultate.

Početak iz snova

Upravo se Messija u medijima označavalo glavnim razlogom Tatinog dolaska. Da nije bilo utjecaja četverostrukog osvajača Zlatne lopte, pisali su komentatori, u Barceloni bi vjerojatno angažirali nekog domaćeg stručnjaka ili barem trenera iz Europe.

Paradoks je da su klupski kroničari Messija isto tako pretvorili u čimbenika Martinova neuspjeha. U najvažnijim utakmicama, poput četvrtfinala Lige prvaka protiv Atlética, Leo se “nije pojavio” na terenu, a mnogima je u sjećanju ostala scena s početka sezone kada ga je trener zamijenio u dvoboju protiv Real Sociedada. Messi je tada nezadovoljno gestikulirao, što je kasnije pokušao demantirati.

Martinov početak nije mogao biti bolji. Postao je prvi trener u povijesti kluba koji u prvih 20 utakmica na klupi nije doživio poraz. Krenuo je furiozno, “sedmicom” protiv Levantea, pa u prvim tjednima deklasirao Ajax (4-0), Rayo (4-0), Real Sociedad (4-1), Valladolid (4-1), Betis (4-1), Granadu (4-0), a pobjeđivao je i Milan, Valenciju, Sevillu…

Sladoled nije dočekao

U prvom “clásicu” 26. listopada srušio je Real (2-1), no ta i ona vatrometna pobjeda iz ožujka (4-3) ostaju jedine velike utakmice po kojima će ga navijači pamtiti. Nekoliko je puta ponavljao da se od početka borio s nedostatkom povjerenja, što su zlobni jezici protumačili kao manjak autoriteta među igračima.

- Rekli su mi da u Barceloni neću dočekati ni božićni puding, a sada se pripremam za fina uskrsna jaja - govorio je Martino prije finala Kupa kralja koji je izgubio od Reala.

La Vanguardia ga je jučer ispratila rečenicom: “Možda je pojeo ta jaja, ali ljetni sladoled sigurno neće”.

Neobična je igra slučaja htjela da na kraju bude samo poluvrijeme udaljen od naslova. No svijet danas slavi Atlético, a Martino se vraća u Rosario. Prvi izlet u Europu možda mu je bio i posljednji.