Kad se umjetnik uči boriti: Napokon se osjećam korisno

- Nadam se da pratite moj razvoj - rekao je hrvatski vezni nogometaš Schalkea Ivan Rakitić (22) reporteru Kickera Janu Lustigu.

Njemački je sportski magazin, koji izlazi dvaput tjedno, u svom tiskanom izdanju Rakitiću posvetio veliku temu na dvije stranice pod naslovom "Umjetnik se uči boriti".

- Da, moglo bi se to i tako reći – potvrdio je hrvatski reprezentativac.

Novinar Kickera opisuje prigodu nakon derbi-utakmice Schalkea i dortmundske Borussije, koju je Rakitić odlučio krasnim pogotkom (golom umjetnika, kako stoji u tekstu) za konačnih 2-1.

- Napokon si shvatio – rekao je Ivanu 26-godišnji brat Dejan, koji igra u jednome nižerazrednom klubu iz Basela, a čije mišljenje hrvatski reprezentativac osobito cijeni.

Naravno, Dejan nije mislio na postignuti gol, već na scenu iz prvog poluvremena, kada je Rakitić sprintao prema natrag u vlastitoj polovici terena, te odličnim duelom vratio loptu u posjed svoje momčadi.

- Jesenski dio prvenstva nisam odradio baš naročito – realno je priznao Rakitić dodavši:

- Tijekom zimske pauze pitao sam se i dugotrajno promišljao u čemu leže razlozi tome.

Na priču se tu nadovezuje trener Schalkea Felix Magath:

- Ivan je mislio i donio, što je bitnije, dobre zaključke.

Niti u jednom trenutku, kaže Rakitić, nije razmišljao o odlasku iz Gelsenkirchena, kamo je u ljeto 2007. godine stigao iz Basela kao velika napadačka nada dobivši kao 19-godišnjak dres s brojem deset.

- Vidio sam svoju budućnost u Schalkeu. Želio sam dati gas i napokon se dokazati. Bilo je to vrlo teško, mučno razoblje. Ipak, kroz njega sam morao proći. Postavio sam si jasne zahtjeve, odlučio da moram steći samopouzdanje.

Veliku je odluku u tom trenutku donio i Magath, trener od kojeg Rakitić, obzirom na silaznu putanju u karijeri, nije mogao dobiti boljega. Postavio je lanjski prvak s Wolfsburgom Hrvata na poziciju koju dotad nije igrao, povučenoga veznog igrača.

U posljednje vrijeme Rakitić igra ili jednoga od dvojice zadnjih veznih igrača, ili središnju rolu među trima veznjacima iza kojih je još jedan veznjak-osigurač. Svakako je opet puno dalje od gola no što je bio prije, obzirom da je i u Baselu, i u Schalkeu, i u hrvatskoj reprezentaciji, sve do ulaska Felixa Magatha u njegov život, igrao na poziciji ofenzivnoga veznog ili lijevog veznog igrača.

- Rakitiću odgovara povučenija uloga. Trkački je vrlo moćan, sposoban je odigravati kvalitetna dodavanja iz te pozicije, te također biti opasan po gol suparnika s obzirom na kvalitetan udarac koji ima. Također ga nova pozicija prisiljava da se upušta u duele sa suparničkim igračima. To je najbitnija promjena kod njega. Traži duele i želi ih dobivati. Ivan više ne bježi od kontakta.

Od zapanjujuće nestandardnosti za igrača njegovih godina, s obzirom da je u dvije pune godine skupio tek par nastupa od prve do posljednje minute, Rakitić je došao do superučinka: odigrao je svih 810 minuta u devet proljetnih bundesligaških kola.

- Naravno da mi više odgovara kad igram standardno. Najbitnije od svega ipak je što se napokon osjećam korisno: činjenica je da svojim učinkom pomažem momčadi.

Reporter Kickera na kraju zaključuje da je Rakitić ono najvažnije zapravo rekao u svojoj posljednjoj rečenici:

- Znam da ovo nije kraj mog puta. Preda mnom je još ogroman prostor za usavršavanje.