Jutarnji saznaje: Zbog stotinjak uvijek istih budala Uefa prijeti da će nas izbaciti s idućeg Eura

Lansiraju baklje u teren, huču Balotelliju, bacaju mu banane, pale zastavu EU, koketiraju s nacizmom... Niti sto ekstremnih huligana, uvijek iste face, već godinama sramoti Hrvatsku.

Hrvati su opasni: njihovi navijači sudjeluju u uličnim tučnjavama, s tribina bacaju bengalke i petarde, utrčavaju u teren i prekidaju utakmice, ponašaju se rasistički i politički ekstremno.

To je etiketa koju su Hrvati dosad zaslužili na Euru. Hrvati su, uz Ruse, najopasniji navijači u Poljskoj. Hrvati su strah i trepet za domaćine i navijače suparničkih reprezentacija. Jedan New York Times posvetio je posebni prostor divljanju hrvatskih huligana. Dugom popisu krimena Amerikanci su dodali i “ljubljenje slike ratnog zločinca Ante Gotovine”...

Ovakvu sliku o Hrvatima, nažalost, nemoguće je demantirati kad pogledamo što se sve dogodilo na utakmicama protiv Irske i Italije u Poznanu. Hrvati imaju toliko grijeha da će Uefa isprazniti blagajnu HNS-a kad na naplatu dođu sve kazne. Ali ova priča o Hrvatima ima i drugu stranu medalje.

Hrvatsku se kažnjava zbog grupe huligana. I to je važno naglasiti. Jer, navijači koji sudjeluju u incidentima i koji ovamo nisu stigli zbog nogometa i hrvatske reprezentacije nisu drugo nego huligani.

Oni koje nazivamo običnim, normalnim navijačima došli su u Poljsku zbog utakmica i dobrog provoda. S takvim navijačima policija obično nema problema, a dosađuju im samo kad se žele fotografirati s nekom zgodnom policajkom, što je bio slučaj u Poznanu prije utakmice s Talijanima.

No na tribinama se moglo vidjeti nešto drugo: grupa mladića koji su bili odjeveni u crne majice, bez ikakvih obilježja Hrvatske, a s njihova su dijela tribine letjele bengalke i čuli su se povici “HNS, pederi, nogomet ste sjebali”! Otud su krenuli zvižduci na talijansku himnu.

Ovdje je najmanje važno jesu li to, kako smo čuli, pripadnici najekstremnije jezgre navijačke skupine Bad Blue Boysa - nepotkupljivi navijači, kako sami sebe opisuju - ili među njima ima i članova drugih navijačkih grupa.

Važnije je da su oni svojim ponašanjem bacili mrlju na sve hrvatske navijače. Kad su bengalke letjele u teren, čuli su se zvižduci i s naše strane tribine pa se ne može govoriti o tome da svi Hrvati odobravaju takvo ponašanje.

Zapanjujuće je da netko može unijeti na tribine bengalke ili petarde kad su kontrole na ulazima rigorozne. Gledatelji prolaze nekoliko kontrolnih punktova prije nego što dođu na tribinu. Tamo ne smiju zapaliti ni cigaretu, a kamoli bengalku.

Huligani su svagdje isti, u Hrvatskoj, Rusiji ili Poljskoj, ali, nažalost, njihovi incidenti određuju sliku o navijačima pojedine države. Pa čak i o narodima općenito.

Kad smo dolazili u Poljsku, upozoravali su nas na domaće nogometne navijače koji su opasni, skloni neredima i incidentima. Poljaci su opasni i ludi, govorilo se. Ali, Poljaci su se pokazali kao izuzetno ljubazni domaćini koji uz to jako simpatiziraju Hrvate, ali i sve ostale koji su spremni s njima piti i veseliti se.

Nažalost, sliku o Poljacima u svijet su poslali huligani koji su napadali ruske navijače po Varšavi. Dok su normalni Poljaci pozivali Ruse da zaborave prošlost i da zajedno piju votku, huligani su se tukli.

Stvar je u tome da prijetnja Euru nisu Hrvati, Rusi ili Poljaci, nego nogometni huligani.

Recimo, najmirniji navijači su Irci. Njihova Zelena vojska osvojila je Poljsku svojim veseljem, pjesmom i pozitivnim stavom. Gledao sam ih na trgu u Poznanu tijekom utakmice Španjolske i Irske. Njihova reprezentacija primala je golove, a oni su s jednakim žarom pjevali i zabavljali sve oko sebe. Pjevali bi jednu irsku, pa jednu poljsku, pa onda hrvatsku pjesmu, i to je izazvalo oduševljenje.

Na pitanje kako to da među Ircima nema huligana, oni odgovaraju da je to stvar nacionalnog ponosa. Naime, Irci se silno trude da ih se razlikuje od Engleza.

- Engleske navijače dugo je pratio glas huligana, opasnih tipova koji dolaze na nogometne utakmice da bi se tukli i radili nered. Irci imaju drukčiji temperament i karakter od Engleza, a ponose se time da među njima nema huligana. Mi ne dolazimo u tuđe gradove da bismo ih osvajali, nego da bismo se veselili - objašnjavaju Irci.

Hrvati su po mnogočemu slični Ircima. Hrvati izazivaju simpatije gdje god se pojave, a njihovo samopouzdanje i šarm ne ostavljaju nikoga ravnodušnim.

Sve je impresionirao tako velik broj Hrvata koji su došli pratiti utakmice naše reprezentacije u Poljskoj.

- Na utakmicama vašeg prvenstva ukupno je dvije tisuće gledatelja. Pa, otkud su stigli svi ti navijači - pitali su se Talijani kojih je u Poznanu bilo samo par tisuća.