IVKOVIĆ OTKRIO ŽIDAKU 'Dinamo je dva koplja iznad svih, a Eduardo da Silva je dno dna'

Kada je Tomislav Ivković ostao bez pola momčadi, a u kuloarima se govorilo - i bez podrške Zdravka Mamića - Zagrebom su krenule glasine o sudnjem danu Lokomotive. Prognozirali su joj borbu za opstanak, stogodišnjak se nagnuo kao Kosi toranj u Pisi. Očekivalo se da će ih Osijek pregaziti kao “plitki potok”, kako to vole reći nogometni djelatnici. A onda se dogodio šok u osječkom Gradskom vrtu, Lokomotiva je protutnjala bez zaustavljanja kroz osječki nogometni kolodvor. U čemu je tajna, pitam Tomu Ivkovića, trenera drskog garda, trenera godine koji taj trofej nije dobio i jednog od rijetkih hrvatskih trenera, koji još nije sjedio na Dinamovoj klupi?

- ‘Tajna’ je u tome da mi je za godinu dana 20 igrača napustilo klub. Otišli su u Rijeku (Kramarić), Dinamo (Pjaca), u inozemstvo (Chago), Lokomotiva je počela prodavati igrače i u inozemstvo. Tajna je možda u tome što smo od prvog dana kliknuli Božidar Šikić i ja, vizije su nam se poklopile. Uz rad i red, stavili smo još jedno pravilo - idemo igrati pravi nogomet. Kao dečko sa zagrebačkog asfalta, prva ideja mi je mali nogomet prebaciti na veliki teren. Imao sam igrača za takav nogomet u Domagoju Antoliću. U tom času je bio “polumrtav”, ozljede su ga gađale, bio je podcijenjen. Na prvom sastanku sam rekao igračima: “Svi ste isti, samo je Antolić drukčiji, on će kod mene imati specijalni tretman. Drukčije igra, razmišlja...”

Organiziran klub

Riješili su se igrača koji su se na trenera žalili i “plakali” kod direktora, predsjednika ili menadžera. Direktor Šikić je tu naviku sasjekao u korijenu, tko nije zadovoljan - vrata su tamo. Lokomotiva više nije bila slijepo crijevo, klub koji nitko ne doživljava, odjednom je Kajzerica postala poželjna destinacija. Više se “kod Velesajma” nisu istovarivali “kamioni s talentima”, zabranili su ulaz “konjokradicama”, menadžerima koji vam žele uvaliti bofl robu, koje morate otjerati već nakon zagrijavanja. Postali su klub!

Rezultatski cilj Lokomotive, koja je ostala bez Pjace, Chaga..?

- Moji igrači su opet gladni pobjeda i dokazivanja. Došli su u organizirani klub, u kojemu imaju sve, dobili su šansu. Pokažite se, privilegirani ste jer igrate u Lokomotivi. Mogu proći samo ako će se zalagati kao da im je zadnja utakmica u životu...

Ipak, sestrinski klub Dinamo još je uvijek dva koplja iznad svih?

- Iako se Rijeka približila Dinamu, ona je, ipak, sastavljena od igrača koji nisu mogli izboriti mjesto u udarnoj modroj postavi. Žao mi je jedino što Kramarić nije ostao u Maksimiru, on bi danas bio glavni Dinamov napadač. Prenagla odluka kluba, ali i prenagla odluka Kramarićevog oca, da je bilo više takta s obje strane, Kramarić bi danas bio jedan od najboljih Dinamovih igrača. Ako ne za dva koplja, Dinamo je koplje iznad svih, teško ih bilo tko može ugroziti. Rijeka je jedina prepreka...

Nema više Sanadera

Hajduk više nije ni klub broj dva. Zbog toga su čak i Zdravku Mamiću ‘grunule suze na oči’?

- Hajduk je poput Lokomotive, orijentirao se na mlade igrače, od čije će prodaje živjeti! Hajduk, na žalost, nad glavom ima mač od 127 milijuna kuna duga, kojega se ne mogu riješiti, i dok je tako i dok će se zamarati ‘smećem’ u susjednoj, a ne u svojoj kući, neće ništa napraviti. Životarit će, nema više Sanadera da ih ‘futra’ novcem, moraju naći rješenje u Dalmaciji, tek tada će Hrvatska imati veliki Hajduk...

Zagrebački štih

Što ovakav, ‘portugalski’ Dinamo može u Europi?

- Machado je dobar, Goncalo mi se sviđa, u sredini imaju Brozovića, Ademija i Antolića, imaju i agresivnost, a u Pjaci su dobili sjajnog individualca. Na žalost, nema Fernandesa. Dinamo ima momčad za Europsku ligu, a uz dobar ždrijeb i za Ligu prvaka.

Nije li Dinamo postao legija stranaca, službeni jezik je ‘portuguis’, igrači se oslovljavaju s ‘amigo’, u napad se ide uz ‘vamos’?

- Teško je vratiti momčad zagrebačkog štiha, ima mladih, ali ne možeš tri godine zadržati momčad. Jednostavno, ne možeš, danas u inozemstvo odlaze - kadeti! Koji klub u Hrvatskoj može ostati imun na ponudu od pet milijuna eura?

Dobar ste prijatelj s Nikom Kovačem. Griješio je, jer se nakon svjetskog prvenstva na njega sručila lavina kritika?

- Najprije moram napasti Eduarda da Silvu! Svim ljudima koji su ga trenirali i Hrvatskoj koja ga je prihvatila mora biti do groba zahvalan da su mu uopće posvetili vrijeme. Pružili smo mu šansu. I da se onda na tako niski i nekulturni način obračunava s čovjekom, s kojim je dijelio svlačionicu i koji ga je vodio u Brazil, to je dno dna. Od ozljede u Engleskoj nikada više nije bio pravi, zadnjih godina nije ni zaslužio biti ni među kandidatima, zbog minutaže u klubu, a i zbog slabe forme. I onda napravi takvu halabuku, no srećom, nije ga nogometni narod preozbiljno shvatio.

Samo se forma gleda

Osobno zamjeram Kovaču da nije vodio više mladih igrača na svjetsko prvenstvo, trebao je to biti filtar za EP. Da je, primjerice, u Brazilu bio Pjaca umjesto Eduarda, hrvatski bi nogomet profitirao. Ili Halilović... Cico i ja smo 2006. godine najteže pogriješili kada smo na SP vodili igrače zbog zasluga. U nogometu nema zasluga, samo trenutna forma. Da, pogriješio je što je vodio samo jednog lijevog beka, znajući da Pranjić ne može defenzivno odraditi posao i da nije standardizirao vezni red. Trebao je sve tri utakmice igrati s tri ista vezna igrača. Da li su to, uz Modrića i Rakitića, Kovačić, Badelj ili Vukojević, to je već njegova stvar...