Grci napadali svim oružjima: 'Policija je gledala kako nas huligani gađaju bakljama'

ATENA - Svi ratovi Balkana prošloga vijeka bili su u petak na stadionu Georgios Karaiskakis u Pireju. Ratne trube čule su se i prije zvižduka Howarda Webba. Počelo je s Makedonijom, razvile su se srpske zastave, a prve su stolice poletjele na spomen Kosova. Svega par minuta nakon početka, jedan idiot je sve to začinio molotovljevim koktelom! Sva sreća da je u školi bio oslobođen tjelesnog, pa eto, nije uspio prebaciti dva metra visoku ogradu. Jer, da jest, danas bi iz Atene izvještavali o mrtvima... A trebao je to samo biti nogomet!

Nakon avanture u Ateni poprilično nas čudi što 20-ak tisuća Grka na prosvjedima prije nekoliko dana nisu uspjeli svrgnuti Vladu. Jer, pored ovakve policije kakvu smo vijedli na stadionu, rušenje Vlade čini se poput mačjeg kašlja. Ako pored takve koncentracije policije skupina huligana mirno ušeta na centralnu tribinu i pobaca cijeli arsenal baklji i koktela (!) na hrvatske navijače, onda netko u Grčkoj nema pojma raditi svoj posao. U normalnoj zemlji, ministar policije već bi bio na zavodu za zapošljavanje! Ali, ovo nije normalna zemlja.

Počelo je još na ulicama Atene. Autobus s hrvatskim navijačima skupina 'hrabrihľ Grka potomognuta huliganima iz Srbije, zasula je kamenjem pa se dala u bijeg. Oni nešto "hrabriji" istaknuli su se u napadu na hrvatske navijače, točnije žene i djecu koji su mirno sjedili u kafiću pored stadiona. Nekada je među tim "navijačima" postojao kodeks po kojem se obračunavaju isključivo sami sa sobom, ali to ne vrijedi za složnu braću s Balkana. Oni su udarali i djecu od 10 godina koji su zbog šoka umjesto na stadionu večer proveli u hotelskoj sobi.

A to možda i nije bilo loš izbor. Jer, umjesto praznika nogometa, na stadionu smo svjedočili eksplozijama. U svakom smislu. Prvo su eksplodirale niske strasti frustrirane bagre koja sebe smatra navijačima, a potom je krenulo s bakljama i već spomenutim koktelom svojstvenim za ratno stanje, ne za nogometnu utakmicu.

- Počelo je odmah nakon početka utakmice kada se na centralnoj tribini odnekuda pojavila grupa odjevena sva u crno, te s nekakvim kacigama na glavi. Počeli su bacati baklje prema nama i nastao je stampedo. Svi smo se stisnuli na gornji dio tribine i čekali da policija reagira - opisuje nam dan kasnije događaje na sjeveroistočnoj tribini stadiona jedna navijačica iz Zagreba.

- No, policija se pravila kao da ih nije briga. Samo su gledali bez ikakve reakcije. Onda su počele te eksplozije - kaže ona. Pod pojmom "eksplozije" misli na topovske udare, a zbog jednog od njih, hrvatski navijač će utakmicu u Pireju pamtiti pri pogledu na ruke. Naime, u eksploziji je ostao bez prsta.

- Bio je svega par metara od mene kada se to dogodilo. Ovome pored njega je sva noga opečena - otkrio nam je Robert Knjaz koji je bio na tribini s HR navijačima.

Nisu ni naši navijači bili "cvijeće". Barem onaj dio njih koji je imao sličan «outfitľ kao i grčki huligani. I prije utakmice su podgrijali atmosferu s povicima "Makedonija, Makedonija", a na srpske zastave odgovorili su povicima "Kosovo republika".

- Sve je to dio folklora - rečenica je s kojom se često susrećemo kada se takve stvari dogode u našem dvorištu. Zanima nas što će na to reći navijač bez prsta, ili dijete koje je doživjelo traumu a samo je htjelo navijati za Modrića i Kranjčara...

Kako bilo, nakon utakmice na red je, eto, stigla i policija. Pogledali su video snimke i iz mase izvadili sve one koji su na baklje Grka odgovorili stolicama. Ostatak hrvatskih navijača ostao je na tribini čekajući signal da mogu napustiti stadion... I dok su navijači sabirali dojmove, za lijep kraj jedne ružne večeri pobrinula su se četvorica klinaca. Sakupljači lopti iskoristili su svojih pet minuta, uzeli loptu i zaigrali se na travnjaku. Svaki gol ispraćen je ovacijama HR navijača i skandiranjem... Jer, kada već nisu imali razloga pljeskati Bilićevim nogometašima, onda su premiju pokupila djeca. Na koncu, oni su to i zaslužili...