REPORTAŽA IZ MAKSIMIRA

FOTO: DINAMO NAKON DEBAKLA Nitko nije bio ni tužan niti bijesan. Kao da se baš ništa nije dogodilo...

Računate li vrijeme od sezone 2009./10. do danas, "modri" su u Sofiji izgubili svoj već 20. meč (od ukupno 26) u natjecanju po skupinama
 Ronald Goršić/CROPIX

Dinamovi igrači kapali su u petak poslijepodne iz parkiranih automobila i lijeno se vukli prema svlačionici, praćeni pogledima šljakera, koji su tridesetak metara dalje razvlačili navezenu zemlju i mjerili crne plastične vreće. Miješalica, otvorena kamionska prikolica, redovi dasaka i palete blokova činili su prateću mizanscenu ispod južne tribine. Fotoreporter Ronald Goršić i višepotpisani novinar lako su se složili oko radnog naslova ove male reportaže. “Dinamo under construction”.

Novo šminkanje i dotjerivanje u krugu stadiona iz blizine nadgleda direktor Miljenko Sakoman. Slomljen je, kaže, kako porcijom na stadionu Vasila Levskog, tako i putovanjem koje se otegnulo do četiri ujutro. Iako bi se kao ekspert za nove generacije “trave” trebao znati opustiti i odletjeti “high”, on iznuren mašta kako bi lijepo bilo iz ovog škripca pobjeći ravno u mirovinu.

‘Građanska korporacija’

- Zašto da ne, pa radim od 1987. godine - šali se i odlazi svojim poslom mladi direktor, pokazat će se uskoro naš jedini blagoglagoljiv sugovornik.

U petak poslijepodne krenuli smo prema klubu kako bismo opipali puls Maksimira, više onog spontanog i ranjenog dijela plave obitelji, nego onog službenog i ukočenog koji će se ionako u subotu ukazati na press-konferenciji. I zadivljeni ostali sposobnošću rekuperacije sportskog profesionalca. Jer nije bilo pod jugom niti ranjenih, niti melankoličnih, niti bijesnih, niti onih željnih osvete nakon serije poniženja protiv Hajduka, Čornomorca i Ludogorca. Sunčani dan kao krpom je prebrisao depresiju iz Sofije i sve je bilo u skladu s devizom “business as usual”.

Na trening zakazan za 16.30 sati Branko Ivanković stigao je sat vremena prije svih. Za njim su stizali crni mercedesi, limuzine, SUV-ovi i poneki “bolid” u njima. Jedan takav nestao je u svlačionici s vunenom kapom na glavi, prkoseći proljeću koje je u petak nakratko navratilo u grad. Točno u 16.30, točno nasuprot ulazu, parkirao se bijeli Smart iz kojeg je treštao dobar ’world beat’. Sammir kao neokrunjeni vladar momčadi u kaosu napokon se pridružio suigračima.

“Ništa, ništa...”, dvadesetak minuta prije toga odbit će Duje Čop ponudu za razgovor. “Ne mogu, pitajte prvo Vedrana”, branit će se njegov kamarad Arijan Ademi. Kada je iz svlačionice na trening izašao Igor Cvitanović i također me uputio na glasnogovornika bez kojeg se ovih dana nitko u klubu očito ne može popišati, odustao sam od daljnje potrage za sugovornikom. Dinamo je danas GNK, Građanska nogometna korporacija u kojoj kada želiš podrignuti prvo moraš poslati mail voditelju sektora, koji će onda konzultirati direktora...

Pretpostavljajući da situacija zahtijeva gerilske metode borbe, na ulazu u stadion znalački sam zaobišao glavnu portu i ušuljao se s Borongaja, pažljivo pritom zaobilazeći Mamićeve zamke na širem obodu stadiona. Mataji sam prodao lažnjak, Marčinko me nije uočio jer je bio zauzet fazoniranjem brade, Čičku sam doviknuo “pazi Laptalo” i on se bacio u jarak kao da sam viknuo “atomski zdesna”.

Izgubili 20 od 26 mečeva

Tako sam se probio do maksimirskog juga, a stvar ne bi vrijedila pišljiva boba da na kraju nismo snimili prizor koji budi nostalgiju za nekim dobrim starim vremenima. Dok sam obigravao oko Igora Cvitanovića, pred jugom se zaustavio Golf iz kojeg je izašao Marko Mlinarić. Dvojica suigrača i klupskih velikana izmijenila su dresove i zagrljaje.

Dojam s kojim sam se odvezao iz Maksimira jest da cijelo more širokih i čvrstih zagrljaja neće pomoći ovoj Dinamovoj generaciji da pronađe put iz tunela u koji je zapela. Neće joj pomoći niti Vedranova omerta, niti će ju iz gabule izvaditi Mamićevi motivacijski govori. Pogledajte sljedeću statistiku i bit će vam jasno o čemu govorim.

Dinamo je započeo svoju petu uzastopnu kampanju u skupinama Europske lige, odnosno Lige prvaka. Računate li vrijeme od sezone 2009./10. do danas, “modri” su u Sofiji izgubili svoj već 20. meč (od ukupno 26) u natjecanju po skupinama. Treba li jasniji dokaz da Dinamo zapravo uopće nije europski konkurentan proizvod?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 01:42